Dan je proželo razmišljanje o promašenosti životnog puta, kako sam se možda ipak trebao prepustiti kad sam sopstvenim životnim stilom dobrano zakoračio na drugu stranu. Promjena načina života mi je organizam vratila s ruba, iskulirala me u odnosu prema barabama no istovremeno je ostalo premalo respekta prema drugima te udaljilo u realnu asocijalnost. Kad mi drugarica i pas povrh svega nisu najbolje kao ovih dana otvorena je kutija nepredvidivosti.
Danas i sutra igram šah za Krk, pješačeći na mjesto natjecanja pričinio mi se nesvakidašnji prizor, veća skupina mladeži me outfitom vratila u rane sedamdesete prošlog stoljeća.
Igrali smo protiv Otočca i iako s crnim figurama očekivano sam prvi dobio partiju, mada je, kako sam se u jednom momentu spetljao, izgledalo da protivnički konj ima realne šanse blokirati mog topa. Malo je naporno jer otkako su me taktički stavili na petu ploču svima je razumljivo kad eto pobjeđujem, lakše mi je prošle godine bilo nizati remije s nijansu jačim igračima.
Danas ni ja nisam zadovoljan fotkama, depresija od šiš ćevapa.