Marketing
Jessabelle (2014)
Sve u svemu: 2 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Vraćajući se u rodnu kuću u Louisiani kako bi se oporavila od tragične automobilske nesreće, Jessie se susreće s neobjašnjivim događajima kojima su prethodile nevjerojatne i potpuno neočekivane situacije, a duh koji luta posjedom neće je tako lako pustiti da pobjegne...
Naletio. Upalio. Pogledao. Tim trima riječima po logici stvari mogu opisati svaki film kojega pogledam, no u ovom kontekstu to je jedino što sam i uspio doživjeti. Naletio sam na film proučavajući nešto na netu i bez puno razmišljanja odlučio odvojiti sat i pol za njega. Nisam potpuno ništa očekivao, a ravnodušan sam ostao i nakon odjavne špice. Redatelju Kevinu Greutertu ovo je treći redateljski horror film, a prije toga sam ga gledao u Slagalici strave 6 i 7, gdje načelno ne bih htio uspoređivati njegov rad tamo i ovdje jer je tematski riječ o potpuno dva različita horror podžanra. Jessabelle je (ne)tipični ghost film koji u svoju priču uključuje i tematiku voodoo-a, rituala i sličnih haićanskih običaja i vrednota, a s obzirom da je geografski i povijesno gledano haićanski narod uvelike imao doticaja s migracijama u 18. i 19. stoljeću na području Louisiane, otprilike možete stvoriti početnu skicu o problematici filma, no dalje vam više ništa reći. Riječ je o prilično slabom horror uratku koji je ljepuškastu glumicu Sarah Snook uneredio u prilično puno situacija. Osim što joj se dogodila nesreća, ostala je privremeno u kolicima i opsjedaju je svakojake gluposti u prisutnosti nestabilnog oca. Neugodno je za gledati psihološko zlostavljanje s emotivne strane, no na stranu to, film je nudio par scary scena, banalnu i potpuno bedastu radnju i uobličio u scenarij pun rupa. Ne sviđa mi se skoro ništa oko ovog filma.
Neki govore kako je ovo najveći thrilling horror još od Sinistera 2012. godine, no s time se ne bih složio niti u jednom pogledu, prvenstveno zato što smo i 2013. i ove godine dobili kvalitetnije filmova, makar ne u velikom broju, ali postoje. Iako ovo nije nešto komercijalno jak film, Jessabelle je našao dio svojih poklonika, dok većina ipak očekivano dijeli moje mišljenje. Ono što se treba upamtiti u ovom filmu stvarno je u mizernoj brojci, postoji scena u kadi koja je pamtljiva i interesantno izvedena, sve ostalo je manje-više viđeno, isprano i reciklirano mnogo puta. Neugodne scene su više psihičke naravi i ne nastupaju u fizičkom obliku, pojave neugodnih prisutnosti u slaboj su količini i nisu pamtljivi. Ustvari, ništa kod ovog filma nije pamtljivo, a wannabe twist koji se događa pri kraju filma samo je dodatno povećao moju ravnodušnost koliko je efektivan. Pozitivna stvar je što me glavna glumica ugodno iznenadila i što je njena uloga veoma zahtjevna, ali je vješto odrađena i iz trenutka u trenutak, kako film odmiče prema kraju, sve ste više vezani uz njenu sudbinu. S druge strane, kako film teče, tako se i gubi volja za gledanjem, gledano iz subjektivnog dojma puno toga ošlo je u krivom smjeru jer su se u film počele uplitati stvari kojima tu nije mjesto i to je problematika koja često zahvaća horror filmove današnjice.
Jessabelle je bespotreban film koji će pronaći nešto svoje publike, ali koliko sam se borio da napišem ovu recenziju, toliko sam se i borio da film odgledam do kraja, a kada sam ga ugasio, zaboravio sam što se događalo na početku. Jednostavno mi ništa nije sjelo kako treba.
Post je objavljen 25.11.2014. u 15:37 sati.