Ovo je slika zadnje ovogodišnje žute cvatnje zabilježene jučer prije kiše u mom dvorištu. Možda je i ne bih danas istakla da me nije dovela do puta za koji nisam znala da postoji.
Zahvaljujući njoj, 25 godina nakon smrti Danila Kiša, prvi put sam srela pjesmu koju je književnik napisao 1966. godine. Bila bi velika šteta da smo se mimoišle i za mog života.
Ruža: Saint-Exupéry
Ruža ponikla međ zvezdama
ruža golfskih struja neba
ruža sa meseca
lepa kao eksplozija čelika u vazduhu
Ruža boje aluminijuma
ruža boje olovnog neba
ruža boje kišonosnog oblaka gledanog odozgo
olovnoplava ruža
ruža sa laticama od kazaljki
ruža ponikla u pesku pustinje
ruža sa srcem dečaka
ruža - čovek
ruža - sanjalica
ruža - pesnik
ruža - ptica
Ruža pogođena sačmom u sred čela
gorda ruža
ruža sa strukom od mitraljeskih cevi
ruža vatre
ruža vetra
ruža sa mirisom ozona
ruža sa rosom od znoja
ruža iz sna
ponoćna ruža
plavooka ruža
izmišljena ruža
ruža sa mirisom benzina
ruža boje čelika
izgubljena ruža
ruža koju je pronašao jedan dečak
u svom srcu
golema ruža koja je na hamburškoj izložbi
cveća godine 1961. dobila zlatni pehar
i aplauze
ruža nacrtana rukom dečaka
ruža uzdignute glave
zrela ruža
ruža meta na vojničkim strelištima
izrešetana ruža
muška ruža
ruža kao rukom zamahnuti propeler aviona koji
se sprema da poleti
ruža s prašnicima od šrafova
papirna ruža
ruža - vrteška u ruci zadihanog deteta
ruža ponikla u glavi Henri Rousseaua