Marketing
IN MEMORIAM – SESTRA ROZARIJA GLIGORA 1927. – 2014.
Otišla je tiho i samozatajno, upravo onako kako je i živjela, poznata i omiljena paška benediktinka s. Rozarija Gligora, 22. listopada 2014. u 88. godini života i 71. godini monaštva.
Moli i radi....da se u svemu slavi Bog!, geslo je sv. Benedikta koji je i zaštitnik Europe i sa tim pravilom otišla je nebeskom Ocu i sestra Rozarija.
Rođena je u Kolanu 9. siječnja 1927. g. od oca Viktora i majke Marije rođ. Šupraha, imala je jednog brata i četri sestre. Odgajana u vjerničkom duhu iz svojeg rodnog Kolana uputila se u samostan Benediktinki u Gradu Pagu. U samostan je ušla 15. rujna 1940. g. U kandidaturu je stupila 8. prosinca 1944. g. Redovničko odjelo obukla je 10. veljače 1946. g.,a vječne zavjete položila je 17. studenog 1947. godine. Svečane zavjete položila je 21. studenog 1950. Iz kratkog životopisa razaznajemo kako je trnovit put od Svečanih zavjeta do odanosti redu i Bogu.
Niti jedan paški elektronski medij nije objavio tu vijest da nas je napustila tako vrijedna koludrica. Neki pisani mediji su to objavili, dok je Pag šutio. Službeni Portal Grada Paga također nije donio tu vijest. Dali je to namjera ili još jedan paški privid?, to pitanje treba postaviti otvoreno svim nadležnima u Gradu Pagu.
Sestra Rozarija kao priora samostana sv. Margerite, 2011. g. na svečanoj sjednici Gradskog vijeća održanoj u prigodi Dana Grada Paga, dobila je nagradu za životno djelo u znak javnog priznanja za izuzetan i osobit doprinos u radu očuvanja samostanske kulturne baštine te doprinos na proglašenju paške čipke nematerijalnim kulturnim dobrom.
Ovu vijest još uvijek možemo pročitati na službenom Portalu Grada Paga. Portal Grada Paga postoji samo zato da bi veličao aktualnu vlast u gradu i njihova "sabrana djela", jer nisu vrijedni spomenuti se niti onih ljudi kojima su dali nagrade za životno djelo. Tko god ubuduće bude vladao gradom Pagom, nadam se, da mu se propust ove vrste neće desti.
Sestra vedre naravi, uvijek spremna na dijalog, kazali bi povijesna enciklopedija u poznavanju samostanskog života koja je i pisanom riječi u Zborniku radova sa znanstveno-stručnog skupa "Crkva i samostan paških benediktinki" te u knjizi "Kruh svoj s gladnim dijeli", gdje je zapisala o karitativnom radu paških benediktinki tijekom Domovinskog rata, te time dala svoj veliki doprinos pisanoj paškoj povijesti.
Njen značajan doprinos u očuvanju i prezentaciji paške čipke osobito živi u srcima "običnih, malih" ljudi u čijim će sjećanjima ostati njena vedrina i optimizam koje je širila.
Svevišnji neka joj bude vječna nagrada.
Post je objavljen 13.11.2014. u 00:18 sati.