Dragi roditelji, članovi i funovi kluba i naravno klinci, objavljujem svoj zadnji post na ovom blogu koji se gasi.
Od danas moji dečki vise nisu članovi NK Bjelovara pa ovaj blog gubi svoj smisao.
Kad smo prije 6 godina krenuli u nogometnu avanturu, i meni i Franu i Filipu, NK Bjelovar je bio prvi i jedini izbor.
U vrlo kratkom roku smo se aklimatizirali i postali dio ekipe, svatko na svoj način.
Bilo nam je dobro i uživali smo u druženju (svatko sa svojom ekipom).
Odrastali smo i rasli zajedno sa našim dečkima, oni u visine a mi roditelji više u širine,
mijenjali smo trenere, nizali smo poraze i uspjehe, suze i smijeh, gubili živce, ljutili se, vrijeđali suce i tuđe trenere,
sklapali nova poznanstva i prijateljstva, slavili rođendane, nabavljali dresove, plave i bijele majice, pili kave, putovali …
Međutim, u jednom trenutku je drugi klub pokazao interes i ponudio nam da im se pridružimo, na što smo,
stavivši sve pro et contra na stol, na kraju i pristali, mislim da je u ovom trenutku tako najbolje za Franov i Filipov nogometni razvoj. Tko zna? Vrijeme će pokazati. Svatko svojem djetetu želi najbolje, pa tako i ja.
U svakom slučaju, iz NK Bjelovara su nam poručili kako su na vrata kluba uvijek otvorena, i to je lijepo za čuti, rastajemo se u prijateljskom tonu, i to ostavlja otvorene mogućnosti za razne kombinacije u budućnosti.
Za kraj, zahvaljujem svim dječacima s kojima smo igrali u ovih 6 godina, zahvaljujem svim trenerima koji su nas vodili od vrtića do danas i naučili igrati nogomet, zahvaljujem roditeljima na zajedničkim trenucima.
Nemojte što zamjeriti ako sam bila ovakva ili onakva, ja vas sve pozdravljam, želim Vam svima puno uspjeha, kako u sportskom, tako i u svakom drugom pogledu, i vidimo se već negdje na nekom igralištu sa ove ili one strane. :)
Mama Vera
Post je objavljen 12.11.2014. u 09:33 sati.