Marketing
Derbi, utovar, slavlje
Kako to obično biva u nogometu i sportu općenito, svaki klub ima svog „ljutog“ rivala, koji je kao rival određen zbog razno raznih stvari, što zbog prošlosti, što zbog sportskih dostignuća, zemljopisnog položaja ili tko zna čega. Ta rivalstva i njihovi međusobni ogledi su ono što daje posebnu draž sportu, budući se baš ti sportski ogledi željno iščekuju, o njima se priča i prije i poslije ogleda, donose posebnu zainteresiranost i pobućuju interes kod onih ljudi koji inače ne dolaze na sportske terene.
Ono što je na globalnoj razini derbi između Reala i Barcelone, Njemačke i Engleske, na nacionalnoj Dinama i Hajduka, regionalnoj Bjelovara i Mladosti iz Ždralova, na našoj lokalnoj je to derbi između Bila i Trnskog.
Kod izvlačenja rasporeda prvenstva kuglice su određivale suparnike u prvenstvu, a kod objave rezultata manje je bilo bitno tko je protivnik u prvom, drugom i trećem kolu, već je jedino bilo bitno kad se igra s Trnskim. Pored klasičnog lokalnog prestiža te svega ostalog što sa tim dolazi Trnski i Bilo su međusobno isprepleteni klubovi oduvijek. Velik broj igrača iz Pisanice je u prijašnjem razdoblju igrao u Rači kada je Trnski bio puno uspješniji klub od Bila, dok danas i posljednjih nekoliko godina velik broj igrača iz Rače igra ili je igrao u Bilu. Sve to zajedno kulminira u stvaranje jedne lijepe pozitivne sportske atmosfere, koja se osjećala tijekom tjedna prije utakmice.
Pored kibica, ozračje prije derbija se osjetilo i među samim igračima i upravama. Kalkuliralo se na obje strane s kartonima, pazilo se da ne bude trećih žutih, odrađivale su se prijašnje kazne, samo kako bi svi bili u punom sastavu spremni za utakmicu.
Jutro na dan tekme, u Gelu se priča o utakmici, što baš i nije običaj niti čest slučaj, interes se vidi. Dolazak na igralište najavljuju svi, čak i konobarice. U klubu ne možemo računati na Totha i Pećara, ali Ravle je spreman, oporavljen i željan igre. Šime nije spavao dok nije dogovorio odigravanje juniorske utakmice preko tijedna, kako bi Stipe odradio kaznu zbog crvenog kartona. Popis igrača se zna, nema ih puno, ali svi koji su tu su spremni.
Sale u svlačionici govori svoje, svjestan je da nema potrebe nabrijavati igrače, vidi ih, nabrijani su sami od sebe, prepoznaje tu želju i htjenje. Napominje da je Trnski u formi, ukazuje na glavne igrače, kako se s njima nositi i što u konačnici treba napraviti kako bi se slavilo nakon 90 minuta.
Prvih deset minuta utakmice Trnski dominantan, pritišću, stvaraju poluprilike te u konačnici iz polukontri primoravaju obranu na prekršaje u zoni šuta. Prvi takav izvodi Gavranović, sreća je pomazila Bilo, trese se prečka, drugi brani Andrija, a treći je dobro protresao orah iza gola. Marko već lagano pizdi, ljut je, pristup nije bio dobar, igra ne valja, kreće lagana svađa. Futo ima šansu za Trnski, koju ne koristi, a onda šok za Račance. GOOOL, prekršaj u zoni šuta, loptu uzima Andrija Miškulin i praćka, eurogol. Mali se okuražio preuzeo odgovornost i poentirao, Račanci u nevjerici, naši u euforiji. Svi igrači trče prema Andriji, Sale i Fredi se grle, skaču, Šime gori na tribini, Marin pali dvije cigarete od jednom, Željac i Jurić puštaju Evo banke cigane moj i kreće pjesma, kreće podjebavanje, kreće rapsodija u zelenom.
Trnski nestaje s terena, apsolutna dominacija Bila, Marko, Bule, Niđo i Joža su strpali u džepove napadače Trnskog, Ravle i Andrija s Icom i Vegom dominiraju sredinom terena onako gospodski, a ona dva gore Kale i Stipe izluđuju svoje čuvare. Baš taj Stipe koji je izludi Šimu zbog gluposti na juniorskoj utakmici vratio je sve to na najbolji mogući način. U paru s Kaletom iskoristio je sve slabosti obrane Trnskog, pritiskajuću, pretrčavajući i driblajući svoje čuvare.
Nakon prvog gola, Stipe je prozujao desnom stranom, ispremiješao trojicu igrača, da bi na kraju promašio gol, dok je već u drugom naletu s lijeve strane ispao pametniji i zreliji. Prvo je iskoristio odličnu kombinaciju Ice i Andrije, prošao svog čuvara, da bi na kraju odigrao povratnu loptu prema Kaletu koji ju posprema u mrežu. GOOOOL. Dva zgoditka u prvom dijelu, sve odlično, sve štima, igra zadovoljavajuća, želja kod igrača vidljiva, htijenje neupitno ovog puta.
Drugi dio utakmice ista priča, pritisak se nastavlja, Karas prvo spašava gol, brani situaciju jedan na jedan, a onda GOOOL. Korner za Bilo, izvodi ga Andrija, a mladi vratar Trnskog s loptom odlazi u mrežu. Račanci utihnuli, Pisaničani gore, Šime urla „Biser iz Severina“, slavlje gotovo da nije krenulo.
Počinju izmjene, krade se vrijeme, ulaze Matija Kolar, novi član kluba i Kiks koji ubrzo nakon ulaska stavlja točku na „i“. Ico se oslobađa čuvara, puca iz daljine, vratar odbija loptu, a Kiks koji je opali sprint od centra posprema loptu u mrežu. GOOOL. Kreće fešta, kreće zajebancija, čuju se povici, čuje se Fredi, David, Pepa, Marin, Braco, Jurić, Mige, Verić, svi sretni, a Šime cvate.
Igrači Bila su izgorili, istrošili su se onako kako im je Sale i rekao do kraja, bez kalkuliranja. Trčali su do krajnjih granica, svi do jednoga. Marko traži izmjenu zbog umora, valjda prvi put od kad igra nogomet, Joža šepa zglob ga ubija, ali šuti trpi jer zna da je gotovo, Bule i Niđo su odigrali zrelo kao iskusni igrači, a ne kao mladići od 17 i 18 godina. Ravle i Andrija su pokrili sredinu terena natrčali se, borili i još pokretali akcije, Jurići, šta reći ljudi su ARAPI ;) trče nemilice, a trče brzo, jako brzo. Kale i Veg strijele, brzi da ni sami ne znaju koliko. Svaka čast svima, ali baš svima, jer odigrali su odličnu ekipnu utakmicu, doslovce pojeli protivnika i pokazali kako se dobiva derbi na domaćem terenu.
Sad imamo pola godine vremena da se šepurimo Račom, pozdravljamo sa smiješkom, podjebavamo i smijemo se. Nakon toga slijede povrati u Rači, a tamo kako bude, mi idemo po nova tri boda.
Članak u Bjelovarskom listu:
Nakon tekme:
Post je objavljen 11.11.2014. u 18:42 sati.