BEOGRAD
Ljubav prema pozivu vatrogasca – spasioca u obitelji Gašević traje već tri generacije. Ovim zanimanjem se od 1966. godine do umirovljenja bavio djed Gavrilo Gašević, a sada kao vatrogasci rade njegov sin Radoslav i unuk Stefan. Svečano je obilježeno 180 godina vatrogastva u Srbiji i 150 u Beogradu, a Gaševići su jedna od obitelji čije su generacije dale doprinos razvoju i podizanju ugleda ove profesije u Srbiji. – Još kao klinca, djed me je dovodio u svoju vatrogasnu jedinicu u Ulici Mije Kovačevića. Događalo se i da prespavam u postaji. Njegove kolege su me vozikale kamionima, oblačili mi zaštitnu opremu, davali mi motorolu da pričam s njima... Sve to je u meni učvrstilo želju da i sam jednog dana budem vatrogasac – kaže Stefan Gašević, vatrogasac – spasilac u Vatrogasnoj brigadi Zvezdara. U to vrijeme, kaže, ova profesija nije bila previše popularna.
– Ali, za mene su oni oduvijek bili heroji spremni da uđu vatru kako bi izbavili ljude, imovinu... Slušao sam kako su sretni kada se spasi netko, ali i što osjećaju ako se dogodi tragedija. „Upijao” sam savjete kako treba reagirati u određenim situacijama – kaže Gašević i ističe da njegov uzor, sada sedamdesetčetvorogodišnji djed Gavrilo, uživa u zasluženoj mirovini. Najmlađi Gašević počeo je raditi sa 19 i po godina i to u postaji odakle je djed otišao u mirovinu, a otac radio 26 godina. – Došao sam u tatinu smjenu, iako su me svi znali, nije bilo lako. Morao sam se dokazati, truditi i raditi više od drugih da ne obrukam tatu i djeda, a i da ne kažu da sam došao preko veze – napominje Stefan.
Obiteljsku tradiciju ubrzo je opravdao na terenu. Učestvovao je u izvlačenju četvero radnika koje je u naselju Kalvarija 2011. godine zatrpala zemlja kada se obrušilo brdo. – Ne mogu zaboraviti trenutak kada smo na Kalvariji ispod tona zemlje izvukli mrtvog osamnaestogodišnjaka. Došao je na posao da bi zamijenio oca – sjeća se Stefan, koji je i član tima za spašavanje na vodi. U svibnju, u potopljeni Obrenovac stigli su među prvima. Prema njegovim riječima, posao vatrogasca – spasioca je siguran. – Imate redovitu plaću, državni posao, ali ovo nije zanimanje koji se radi iz koristi. Ono se radi iz isključivo iz ljubavi – ističe Gašević.
Dok pričamo sa vatrogascem – spasiocem Stefanom Gaševićem, oko nogu nam se umiljava čupava kujica. Vreba priliku da poturi njuškicu kako bismo je pomilovali. – Zovemo je Obrenka. Pronašli smo je u potopljenom Obrenovcu, u stvari, ona je pronašla nas. Iskoristila je priliku dok su kolege u kamion ubacivale opremu i neprimjetno se ušunjala. Kada je kamion stigao u vatrogasnu postaju u Ulici Mije Kovačevića, iskočila je i počela mahati repom. Već šest mjeseci je s nama. Velika je maza i svi je vole. Obožava promatrati predaju smjene. Već nepogrešivo zna kada se to događa, pa se „nacrta” tu i prije nego što se postrojimo jedni naspram drugih i raportiramo – priča Stefan.…. politika.rs
Post je objavljen 10.11.2014. u 17:01 sati.