Iz prošloga posta -Pastor aeternus- izdvajam sljedeće retke:
A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali NOVI NAUK , nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi časni oci, a sveti i pravovjerni učitelji su ga poštovali i slijedili; oni su najpotpunije znali da je ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude, prema božanskom obećanju Gospodina i Spasitelja našega, koje je dao prvaku svojih učenika: “Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” [Lk 22,32].
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Dijelovi iz intervjua kojeg je biskup Athanasius Schneider dao za poljski portal PCh24.pl:
U stvari, Božanska zapovijed, u našem slučaju šesta zapovijed – apsolutna nedjeljivost sakramentalnog braka, je božanski uspostavljeno pravilo, znači oni u stanju teškog grijeha ne mogu primiti svetu pričest. To uči sveti Pavao u svom pismu, nadahnut Duhom Svetim u 1 poslanici Korinćanima 11, 27-30, to se ne može staviti na glasovanje, baš kao što se ni Kristovo božanstvo nikada ne bi stavilo na glasovanje.
Osoba koja je još uvijek u neraskidivom sakramentalnom braku i koja unatoč tome živi u stabilnom bračnom suživotu s drugom osobom, po Božanskom zakonu ne može primiti pričest. Dozvoliti takvo što značilo bi dati javnu izjavu da Crkva daje legitimitet razrješivosti kršćanskog braka, a u isto vrijeme ukida šestu Božju zapovijed: “Ne sagriješi bludno“. Ni jedna ljudska institucija, ni papa ni ekumenski sabor nemaju ovlast i nadležnost obezvrijediti ni u najmanjoj stvari ili na neizravan način jednu od deset Božjih zapovijedi, odnosno Isusove riječi: “Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Mt 19, 6). Bez obzira na ove istine koje su naučavane stalno i nepromjenjivo kroz sve uzraste od strane učiteljstva Crkve do naših dana, kao na primjer u “Familiaris consortio” Sv. Ivana Pavla II., u Katekizmu Katoličke Crkve i kod pape Benedikt XVI.-a, pitanje dopuštenosti pričesti za tzv. “razvedene i ponovno vjenčane” je stavljeno na glasovanje na sinodi. Ta činjenica je sama po sebi mučna i predstavlja stav klerikalne arogancije prema Božanskoj istini i Božjoj Riječi.
Pokušaj stavljanja Božanske istine i božanske Riječi na glasovanje je nedopustivo za one koji, kao predstavnici Magisterija, moraju gorljivo prenositi Božanska pravila (usp Mt 24, 45). Priznavajući pravo na pričest “razvedenima i ponovno vjenčanima” ti biskupi uspostavljaju novu tradiciju s vlastitom voljom i time krše zapovijed Božju, kao što je Krist jednom zaprijetio farizejima i pismoznancima (usp. Mt 15, 3). Da stvar bude još gora, takvi biskupi pokušavaju opravdati svoju nevjeru u Kristove riječi pomoću argumenata kao što su “pastoralna potreba”, “milost”, “otvorenost Duhu Svetom”. Osim toga oni nemaju straha i bez skrupula iskrivljuju, na gnostički način, pravo značenje tih riječi te označavaju u isto vrijeme one koji im se protive i brane nepromjenljivost Božanske zapovijedi i istinsku tradiciju kao rigidne, skrupulozne i tradicionalističke.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Ovo gore sam prenio sa portala Quo vadis croatia.
Dakle, kakva je situacija bila na sinodi. Papa je prije početka sinode navalio sa ohrabrivanjem da biskupi budu hrabri i da se ne boje iznositi novosti. Jer Bog je uvijek novi. (tako nekako). Evo i ja ću biti u poslušnosti papi, pa ću biti hrabar, a bome i novi, ali u obrani pologa vjere.
A sad ću ponoviti ono što sam naveo na početku posta iz -pastor aeternus
---A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali NOVI NAUK, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola.-------
-------Na kraju teksta stoji-- [Kanon] Ako bi se pak netko usudio proturječiti ovoj našoj definiciji, čega neka nas Bog oslobodi, neka bude kažnjen anatemom.
Sama činjenica da je, kao što kaže biskup Schneider, stavljeno na glasovanje nešto što je već utvrđeno u pokladu vjere govori o tome da novost koju iznose ne spada u novost koja je novost po Bogu nego spada u novost koja je novost po sotoni. Zapravo sotona nije nikad nov, nego je Stara zmija nova po napredovanju zla u ljudima. Ali Zlo ima svoju granicu, i u povjesnom smislu. Dakle papa odobrava glasovanje u već utvrđenim kanonskim dekretima čime se sam izlaže anatemi. Bog nije pristran, kao što kaže Riječ na više mjesta. Papa dakle, nije izuzetak. A ovdje se ne radi o izlaganju ex kathedra. Obzirom da je papa tijekom sinode šutio, ovo gore što sam naveo ostaje otvorenim pitanjem do redovite sinode 2015. god. Iako sama činjenica da je dopustio daljnje rasprave dovoljno govori, u kakvom je raspoloženju i u šta se ovo može izroditi.
A sad iz Evanđelja izdvajam Mt 16,23 Prvi navještaj muke i uskrsnuća
(Mk 8, 31 – 9, 1; Lk 9, 22–27)
Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« 23Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«-------------------------------------------------------------------------
Kardinali poput Kaspera, biskupi i nadbiskupi poput Fortea su pali u kušnji koju je Petar imao kad je Isus prvi put navjestio svoju smrt i uskrsnuće. Tako i ova skupina liberalnih izdajničkih prelata predlaže Sv. pričest razvedenim osobama, predlaže da se udalje od svoga križa. Također katoličkim osobama sa homoseksualnim sklonostima predlaže se da ne nose svoj križ i da ne moraju biti čisti, i čak da mogu ulaziti u zajednice. Bitno je da budu vjerni. (mislim kardinal Marx). A Riječ Božja je jasna po tom pitanju. (Rim 1, 18-32 i 1 Kor 6,9)
Ovo opravdavaju milosrđem i empatičnim pastoralom prema takvim osobama. Ovdje nije riječ o milosrđu nego prijedlogu da se ljudi odvrate od nošenja vlastitih križeva. (Isus kaže- Uzmite svoj križ i pođite za mnom-)
Može se reći da se ovdje radi o ideologiji milosrđa, u režiji sotone.
Na Tridentskom koncilu jedan od kanonskih dekreta je da su Biblija i Crkvena Predaja ravnopravni izvori objave. Na taj dekret se pozivam u ovom pisanju.
Završit ću sa molbom da se molimo za papu, da dogodine ne daje na glasovanje ono što je utvrđeno kanonskim dekretima. I da stane uz biskupe koji brane polog vjere i Riječ Božju.
Isus govori Petru, znači današnjem papi (iz pastor aeternus)
“Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” [Lk 22,32].
PAPA DRAGI, DOĐI K SEBI.
Slijede nastavci o ovoj temi.
PS. O meni: imam srednju stručnu spremu, osim hrvatskog ne znam nijedan drugi jezik, isprekidano govorim, ružan sam, imam stotinu mana, a najveća mi je da mi najviše idu na živce oni što misle da znaju sve i to govore nama koji znamo sve (vic), pardon (sic!).
Post je objavljen 10.11.2014. u 14:22 sati.