Moj je život postao i meni smiješan. Vesela sam osoba, ali kad se uhvatim tipkanja postajem melankolična.
Što sve čovjek napravi namjerno ili nenamjerno ljudima oko sebe. U svakom slučaju izaći ću jača i bolja nego ikad prije, a ovog puta i svjesna istog tog. Loše vrijeme se popravi, ali loš čovjek nikada.
Mogla bih bibliju napisati o ljubavi, koju sam davala, osjećala, trebala.. Jadna li sam. I ona je jadna. Koji je to dio mene toliko oštećen da se ne znam boriti za sebe? Sve dopuštam.
Bol je neizbježna, patnja je stvar izbora. Ja patim, do iznemoglosti.
Post je objavljen 08.11.2014. u 01:40 sati.