Marketing
Probranice 4
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora.
Kako nisam stručnjak za glazbu odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Ne znam pratite li kviz RTL „Pet na pet“. Ja sam se malčice 'navukao' na njega. Prvenstveno zbog načina kako ga vodi popularni Drele.
No ne manji razlog je i u činjenici da na taj način elegantno izbjegavam barem dvije udarne informativne emisije, jednu na Nova - TV i druga na HRT1. Dnevnik na RTL koji prethodi emisiji ne gledam jer je prerano. Te su mi emisije, mislim na Dnevnike, postale toliko odbojne da čak radije gledam imbecilne reklame nego ono što one donose.
Za one koji kviz ne prate samo kratko pojašnjenje. Takmiče se dvije ekipe, svaka s po pet članova, i trebaju pogoditi kakve je odgovore na neko pitanje dalo 100 ljudi koje je redakcija kviza pitala prije emisije. Točnim odgovorima ekipe skupljaju bodove i na kraju pobjeđuje ekipa koja postigne najveći broj bodova.
Prije nekoliko dana, emisija ide svakodnevno od ponedjeljka do petka, jedno od tako postavljenih pitanja glasilo je:
„Pitali smo stotinu ljudi što ljudi najčešće poglade?“ pita Drele.
Od stotinu ljudi pedeset troje njih je odgovorilo: kućnog ljubimca. Sedamnaestoro je odgovorilo: dijete. Ta dva rezultata zauzela su prvo i drugo mjesto na tablici s pet mogućih odgovora.
Bravo! Rezultat 53:17 ili u omjeru 3:1 za pesoljubce pokazuje vrlo znakovito zašto se u Hrvatskoj konstantno smanjuje natalitet.
* * *
U godinama sam kad čovjek posjet groblju počinje doživljavati kao posjet budućim susjedima, a često bacim pogled i na osmrtnice. Tek toliko da vidim koliko mi otprilike još preostaje do trajnog druženja s novim susjedima. Ne znam da li i vi to radite, a ako da, jeste li primijetili da je sve manje osmrtnica u kojima nas rodbina obavještava kako je pokojnik „blago preminuo“, što drugim riječima znači da je umro bez patnje i bolova. Očigledno ovo naše turbulentno vrijeme doprinosi da je najčešća ipak obavijest da je taj i taj preminuo nakon „duge i teške bolesti“. Osobno me toga jedino strah kad je i pitanju umiranje.
Neki dan sam naišao na obavijest koja je uspjela objediniti oba navedena pojma. Naime, na relativno velikom formatu pisalo je:
„Blago je preminula u Gospodinu nakon duge i teške bolesti u 31. godini života.“
Čitajući taj tekst tijelom su mi prošli trnci. Kako netko može napisati nešto takvo? A možebitno da samo ja ne mogu shvatiti da netko može „blago preminuti u Gospodinu nakon duge i teške bolesti"?
* * *
Trenutačno boravim, zajedno sa suprugom, u Samoboru u funkciji pazitelja unuka. Mama i tata su nekoliko dana na puti pa smo nas troje (punica, svekrva i svekar) zaduženi da se brinemo o potomcima. Jedan od zadataka je i pratnja unukâ koje imaju večernje obveze u muzičkoj školi, karate-u i pjevačkom zboru. Tako sam neki dan pratio najstariju u pola osam navečer na zbor. Prolazimo kraj tri ormarića s filmskim plakatima. Na jednom od njih, plakat
Vidjevši plakat unuka mi je počela nešto pričati o tom filmu, o tome kako njezina prijateljica koja je film gledala, doživljava ovu dilemu, no ja, bit ću iskren, nisam baš pažljivo slušao što ona priča. Odmah me zaokupila misao: kakva je to dilema ljubav ili smrt. To meni baš nije usporedivo. Život ili smrt, sloboda ili smrt, to ide, ali ljubav ili smrt to mi se činilo dosta čudno da ne upotrijebim grublju riječ. Takav naslov za film namijenjen djeci čini mi se skroz pogrešnim.
Kad je unuka završila ja sam je pogledao i rekao:
"Znaš što, mislim da je dilema ljubav ili smrt potpuno pogrešna."
"Zašto?"
"Možeš se zaljubiti više puta, smrt je samo jedna", odgovorim. Nisam baš sasvim siguran da je shvatila poantu. Ništa čudno, ona ima jedanaest a ja sedamdeset jednu godinu
Post je objavljen 07.11.2014. u 21:32 sati.