Danas sam odlučio odjebat malo auto cestu nakon Karlovca i starom se cestom,
put Jaske vozikao za 'Greb. Malo zatim spazim tablu Draganić i sjetim se tog dobrog vojaka Kosa.
Služili smo HV na Muzilu i tamo nas je prve dane strojevim korakom i sklekovima maltretirao
izvjesni desetnik iz Posedarja...i drž-ne daj, stupaj, gazi i puzi i jedi govna za domovinu, kojoj vjeran,
najzad izvikuješ jedno gromko:
-Hvala!
Tih prvih mjesec dana do famozne prisege upražnjavali smo puzeći "Dolinom suza" i polako smo
usvajali indoktrinaciju, te postajali dijelom tog paklenog stroja. Čak i najzadrtiji individualci (poput mene)
sve su manje postavljali pitanja, a sve više slušali dnevne zapovijedi.
Kos ne. Dan danas ne kužim da li je folirao ili je zaista bio toliko priglup za što je u konačnici nagrađen
(nečasnim) otpustom iz HV-a, obilježen trajno kao notorni idijot.
Cijelo smo to jutro učili obraćanje nadređenima. Pa kaže desetnik:
-Vi ste još jedna civilna bagra i stoka koju ćemo MI dovesti u red, tako da jednoga dana možete postati
ljudi i vojnici. Slušaj vamo marvo! Kad se obraćate dočasnicima i časnicima-nema ja bi, ti bi ,on bi...
najprije staneš u stav pozor, salutiraš i ako ti časnik kimne onda pitaš-gospodine desetniče, vojnik taj i taj,
dozvolite da Vas pitam to i to. Jel Jasnooo!
Nakon što smo 5 puta morali vikati da nam je jasno, desetnik krene u ispitivanje netom naučene vještine,
izvuče Kosa iz stroja i pita ga:
-Vojniče, odakle si?
-Iz Karlovca.
tu je već krenuo prigušeni grohot u stroju. Desetnik na rubu živaca:
-Ne, ne, ne vojniče...nisi ti iz Karlovca...PONAVLJAM TI PITANJE...vojniče odakle si?
Kos mrtav hladan odgovara:
-A dobro, nisam baš iz Karlovca. Iz Draganića sam.
Mi - dole pumpamo stotku i kočimo se od smijeha. Istina je, koliko god vojska bila apsurdna i nakaradna,
rijetko sam se kad kasnije u životu nasmijao kao tih dana
Post je objavljen 06.11.2014. u 17:16 sati.