Istrgnula bih dio života
postavila kao sliku na zid
bez kapi tuge u boji
da ga gledam
kao starica tužna pogleda
kad začuje pjesmu zaostalih nota
ostavljenog života
na brazdama izoranim
Izgubljena
pokušajem pronalaska mirisa
kojim bih prepoznala sreću
istrgnula bih dio sjećanja
na prazan stol postavila umjesto hrane
objedovala kao da mi je posljednji put
za sitost i utjehu
Šaptala bih noćas
prije nego život stegne oko vrata
pjesmu djetinjstva iz kolijevke snova
istrgnula bih ono najljepše
na rubu života
kao zavežljaj ostavila
i zauvijek se u izgubljeni spokoj vratila