U prethodnoj epizodi 'SPIG' - a koju je u dva dana pročitalo podosta čitatelja dogodile su se neke kontroverze zbog kojih sam bio telefonski prozvan. Reakcije su bile takve da je jedna dama ostala bez teksta komentirajući - ne, to nije on. Ja ga ne poznam takvog.
Razlog su - psovke.
Kao što je poznato, manje talentirani spisatelji dosta često koriste ovaj vid izričaja. To je prvenstveno radi toga jer je nezahtjevnim čitateljima dosta napisati 'kurčina' i oni su - na podu.
Ahahahahahaha ... kurčina ... vidi šta je lud ... ma mr'š!
'SPIG' je jedno fino, pitko i pametno štivo namijenjeno ljudima sa istančanim smislom za humor tako da te populističke fore nastojim maksimalno izbjeći. Početkom ljeta se zbog ove teme digla velika prašina kada su se u jednom televizijskom gostovanju dva momka uspsovali da je to bilo degutantno. Znam, znam ja sam najobičniji papak kao i većina onih koji ovako misle, ali ne mogu si pomoći. Nisam ja kriv zbog toga što sam u pravu. Mada i meni samom pobjegne dosta često i dalje mislim da je psovka kao izražajno sredstvo nešto jako, jako djetinjasto i nezrelo.
Na blogu još, još.
Na javnoj televiziji - nikako.
I basta!
Primjer?
'Alan Ford'.
Stup talijanskog i stup humorističkog izričaja uopće. Njegova se kvaliteta najbolje prepoznaje po tome što ga u knjizi '1001 comics you must read befora die' glupi Amerikanci uopće nisu uvrstili. Vatromet humora i veselja bez ijedne, jedine psovke. Provjereno.
'Monty Python'?
E sad, da me ubiješ ne znam baš koliko su se u karijeri ispsovali, ali mislim da nisu previše. Ako i jesu njihovo psovanje nikako ne poistovjećivati s onima koji drukčije ne znaju. Na kraju krajeva, što se tiče psovanja, uspjeli su postići ono što nije uspjelo nikom u povijesti.
Vjerujem da među onima koji u usta često uzmu pridjev 'pajtonovski' ima podosta njih koji nikad nisu vidjeli ovaj video. Evo prigode. Prigodni govor na sprovodu njihovog kolege Grahama Chapmana samo je još jedna potvrda da su 'Monty Python' bili i ostali najoriginalnija ekipa u cjelokupnoj povijesti televizije.
Ovo je psovanje bez konkurencije!
Nemam pojma kako sve ove godine ovo još nije osvanulo na 'SPIG' - u.
Graham Chapman, co-author of the 'Parrot Sketch,' is no more.
He has ceased to be, bereft of life, he rests in peace, he has kicked the bucket, hopped the twig, bit the dust, snuffed it, breathed his last, and gone to meet the Great Head of Light Entertainment in the sky, and I guess that we're all thinking how sad it is that a man of such talent, such capability and kindness, of such intelligence should now be so suddenly spirited away at the age of only forty-eight, before he'd achieved many of the things of which he was capable, and before he'd had enough fun.
Well, I feel that I should say, "Nonsense. Good riddance to him, the freeloading bastard! I hope he fries. "
And the reason I think I should say this is, he would never forgive me if I didn't, if I threw away this opportunity to shock you all on his behalf. Anything for him but mindless good taste. I could hear him whispering in my ear last night as I was writing this:
"Alright, Cleese, you're very proud of being the first person to ever say 'shit' on television. If this service is really for me, just for starters, I want you to be the first person ever at a British memorial service to say 'fuck'!"
No, dobro!
Dakle, čvrsto obećavam da ću svoje psovke koristiti isključivo u funkciji priče kao cjeline, a ne da bih podilazio blesavijem dijelu čitateljstva. U prethodnoj epizodi sam samo citirao, a eto, razapelo me na križ.
Kako bi izgledao tekst da je cura onom momku koji je dobacio da bi volio njenu glavu da se malo odmori rekla:''Onda bi pola dana morao vršiti felattio!''
ili
''Pa, ne mogu vjerovat' ti si obeščastio tetu Vericu!''
Inače, ovaj smo vid izričaja već imali u jednoj davnoj epizodi 'SPIG' - a pa bih za sve one koji tek sad shvaćaju što su dosad propustili mogao napraviti jedan mali kopi-pejst.
AKADEMSKE PSOVKE
Odabrali smo većinom hrvatske jezične standarde…
1.Muški potomče svodnikove djelatnice!
2.Posjednem te na mošnjice!
3.Obljubim ti očevu suprugu rektalnim putem!
4.Vulva ti je majčino vlasništvo!
1.Kurvin sine!
2.Nabijem te na k .... !
3.J..... ti mater u š..... !
4.P..... ti materina!
Kako ne bi završili u preozbiljnom tonu predlažem da za kraj današnje epizode pokušam prenijeti jednu priču o najboljoj psovci svih vremena. Mom prijatelju Kreši već je sad zaigrao brk. Malo me sputava to prebaciti u riječi i rečenice budući da kad izvodim ovo uživo izgleda puno, puno bolje.
Probat ću.
Dakle, koja je po Vama najbolja psovka ikad izrečena na ovim prostorima.
Idi kvragu? Jebi se? Pizda ti materina? Goni se, glupi drzniče?
Sve dobro, ali samo je jedna apsolutna lingvistička kraljica bez konkurencije.
Četiri riječi. Čisto savršenstvo.
S obaveznim naglaskom na prvu riječ.
Pogađate?
Dakle, sve su te naše psovke više manje ubojite, ubitačne, bezobrazne, ali u poredbi s lingvističkom kraljicom nemaju nikakve šanse. Puna su je usta. Pršti pjena. Lice u bolnom grču. Treperi svaki mišić. Slina u tisućama kapljica. Ludilo.
Kako bih prezentirao snagu ove ljepotice jedne mi je večeri u Žilinom studiju pala na pamet iduća priča od koje su svi popadali po podu. Tjedan dana kasnije moj prijatelj Krešo se nije stao smijati bar pet minuta. I to naglas.
Idemo redom.
Zamislimo srednji vijek. Beskrajna zelena livada. Na kraj livade brijeg. Na brijegu veliki dvorac. U dvorcu kralj, kraljica, plemići i podanici. Dvorjani uz svirku lutnji plešu u pravilnoj trorednoj formaciji. Idila.
Odjednom iz daljine nešto tutnji.
Stotine, tisuće ljudi. Barbari. Mješavina Orka i Hogara strašnog. Ružni, smrdljivi, dlakavi, neoprani, obučeni u neke krznene lajbeke, na glavama im oni šljemovi s rogovima. Nose toljage, sjekire, mačeve, motike. Idu prema dvorcu. Sve pobiti, sve silovati, sve pokrasti, sve zapaliti i na kraju oteti kraljevnu.
Stali su na par stotina metara od dvorca.
Odjednom otvara se kapija. Iz dvorca izlijeću princ i plemići na bijelim konjima. Čisti, mirisni, opeglani, obučeni u ona baletna pripijena tirkizno plava odijela sa rebrastim metalnim štitnicima na prsima, koljenima i laktovima.
Zaustavljaju se u pravilnom redu na nekih dvadesetak metara od barbara. Princ na konju napravi par koraka naprijed. Vadi mač iz korica, oštricu usmjeri prema vođi divljaka i onim plačipičkastim, piskutavim glasićem zaprijeti:
''OoooOoooo, barbari divlji što kraljevnu otet ste htjeli, bješ'te tamo otkud ste došli jer oštrica mača moga umrljana krvlju Vašom bit će!''
U tom trenutku vođa barbara zaurla iz petnih žila
(molim donji isječak obavezno prebaciti na 1:32)
EPILOG
Konji se propeli na zadnje noge, sve se razbježalo. Najsmješnije u svemu je što nakon ove rečenice nema više nikakvih protuodgovora, kontraargumenata, samo udaraj šakom ili ako tome nisi vičan bježi što te noge nose ...
Bila je to još jedna epizoda 'SPIG' - a!
Hvala!
Post je objavljen 05.11.2014. u 20:39 sati.