Čemu ta obećanja pred Bogom i ljudima, kada ni sami ne znamo što će biti sutra, a kamoli hoću li toga nekoga voljeti i za 10 godina?????????. I zašto se sve to mora izgovoriti???. I zašto je grijeh ako u braku prestaneš voljeti partnera???. Zar se srcu može naređivati??. Zbog djece???. Djeca su radost, blagoslov, dar od Boga, ali da li su sve to i ako si prisiljen ostati s nekim koga ne voliš samo zbog njih???. Zašto je grijeh ako u tom braku zavoliš nekoga drugoga???. Zašto ljude kojima se to dogodi osuđujemo???. Ostavili djecu!!!!!. Pa, ako ćemo tako gledati, koliko njih je ostavilo djecu i otišlo raditi negdje daleko. Pomorci, gastarbajteri, vojnici, a u današnje vrijeme i majke koje odlaze zaraditi kako bi prehranile djecu koju ostavljaju. Nitko im ne drži svijeću što rade dok su odsutni, ali to je ok. Oni su otišli zaraditi kako bi djeci bilo bolje, a neki otac ili majka, koji se razvedu, završe na stupu srama, iako su "metar" dalje od djece i brinu o njima jednako kao prije, samo ne žive skupa. I ne daj Bog da je tu upetljana treća osoba. Kurva, preljubnica, gad, ljigavac. Zašto???. I opet se vraćamo na početak. Srcu se ne može naređivati kada i koga će zavoljeti. Već neko vrijeme pokušavam shavtiti tu ljubav u braku. Ok, poznam ljude koji se vole i nakon 10 godina, pa i više, ali isto tako ih znam i koji su u tom braku iz navike. Ne znam. Nikoga nisam voljela 10 godina, pa mi valjda sve to tako čudno i apstraktno. Nemam pojma kako bih funkcionirala u braku nakon par godina. Zbrkana sam. Misli su mi zbrkane. No i to sam ja, pa je i današnji tekst takav.
Post je objavljen 04.11.2014. u 20:57 sati.