Marketing
4. XI. 2014.
Tamnooblačni premazi na sjevernom nebu, ljetno osvjetljenje na južnome,
iluminira šareno treperenje krošanja u sredini, zemljano, žuto, rumeno, sparušeno,
lišće leprša do asfalta kao da je listopad, kao konfeti na njujorškoj ticker-tape paradi, koja se
posljednjih desetljeća održava mnogo rjeđe nego sam mislio (provjerih nedavno, slučajno),
od lindbergovih avijatičarskih dana možda samo par desetaka (a zadnja dva desetljeća samo nekoliko) puta, i to mahom iz najbanalnijih razloga, bejzbolskih ili ragbijaških pobjeda, teško je definirati danas što to više osim sportskih pobjeda zaslužuje paradiranje ispod konfeta,
za ostale čovječanske pobjede malo je koga više toliko ekstatično briga.
trošim maramice nemilice, sinusi cvile,
plaču negdje baobabi.
podne:
obrastao sam bradom kao hromi daba, zaležane kose, stihijskih pokreta i muvanja: polubolest dezorjentira više od gripe
poslijepodne:
ruku djelo
mislim da odustajem od daljnjeg čitanja Huxleya; prejaka je odalečenost, ne osjećam više želju za intelektualističkim književnim forama.
zanima me samo čisto pripovijedanje.
***
Djed bi danas, mislim, imao 98 godina ali nema: rodio se i umro u XX. stoljeću, od kojeg nije doživio samo nešto malo početka i još manje kraja.
***
Drvo pred mojim balkonom, predivno je u ovo crvenosuho doba godine: u sepijastoj uličnoj rasvjeti odozdo, izgleda kao da polako plamti.
Post je objavljen 04.11.2014. u 12:48 sati.