"Ako želiš pozornost i napredak samo budi žrtva."
Pascal Bruckner
U ovoj našoj kristijaniziranoj kulturi vjerojatno ne postoji niti jedna tako štovana uloga kao što je uloga "žrtve". Biti "žrtva" stvar je, tako reći, društvenog prestiža. Žrtve se cijeni, adorira, njima u čast vrše se rituali "križnih puteva" , održavaju mise i pale svijeće kraj svakog plota.
Odmah moram naglasiti - ne radi se tu o definiciji žrtve kakvu pronalazimo u riječnicima ili udžbenicima iz kaznenog prava. Ovdje se radi o "stanju žrtve" koje traje i ne prekida se, to je ono što ovo društvo cijeni i na što egzaltirano aplaudira. To sveto "stanje žrtve" proteže se kroz sva područja života pa ste, tako, kvalitetniji roditelj (posebno majka) što više žrtvujete svoj život i svoje afinitete u korist djece; ako vam je bračni partner idiot koji vas vara i zlostavlja a vi ga svejedno ne napuštate, mnogi će suosjećati s vama i "vašom žrtvom" koju podnostite u ime obitelji; kad poginete u uniformi vaša je "žrtva" daleko veća od neke žrtve anonimca kojeg je, npr. ugrizao poskok na livadi dok je brao šparoge, jer ste se vi "žrtvovali za domovinu" iako vas je metak, možda, zatekao za šankom dok ste ispijali rakijicu.
Takva žrtva, adorirana i štovana od svih, s vremenom mijenja svoje svetačko lice i postaje čangrizava, zla, podmukla , iracionalna. Od onih za koje se žrtvovala traži lojalnost, postavlja ultimatume, prigovara, napada, pljuje otrov. Požrtvovna majka će, tako, u određenoj životnoj dobi svojoj djeci gorko reći: "To mi je hvala, a toliko sam se za vas žrtvovala!", jer ona smatra da joj u životu svoje djece pripada centralno mjesto obzirom da je cijeli život njima podredila. Njegovanje "kulta žrtve" gotovo uvijek u konačnici završi katastrofalno.
Nakon gostovanja Bojana Glavaševića u NU2 mnoge su mi stvari jasnije.
U prvom redu mislim na razloge zbog kojih izmanipulirani invalidi rata i njihovi tusti, ugojeni vođe već 14 dana kampiraju u Zagrebu.
Osim sasvim očite činjenice da ih HDZ koristi za svoje prljave političke ciljeve, postoji tu jedan isto tako bitan i mnogo bolniji razlog za njih. Pojavila se, naime, ugroza njihovog "statusa žrtve" jer je u pripremi novi zakon koji bi, o svetogrđa, izjednačio sve hrvatske civilne žrtve pred zakonom bez obzira na nacionalnost.
Praktički, to znači da je djed Jovo, na kojeg je pala granata dok je ni kriv ni dužan hranio kokoši, isto tako žrtva kao i neki ubijeni Hrvat na Ovčari, a to je ono što većina likova ufuranih u ulogu "svete hrvatske žrtve" ne može provariti.
"Ne mogu oni biti žrtve kao i mi, o, ne! Oni mogu biti jedino pogani, zli, prljavi i ružni, no plemenita uloga žrtve pripada samo nama! To nam je sve što imamo, to nam je glavni temelj na kojem gradimo svoje mitove u zadnjih 20 godina, to nam je glavni adut u rukavu uz pomoć kojeg huškamo, prijetimo, zahtijevamo!"
Inače ne pišem tekstove o politici, no ova me tema baš nekako privukla jer svakodnevno svjedočimo pogubnom utjecaju "kulta žrtve".
Post je objavljen 02.11.2014. u 16:32 sati.