Napisala: Tihomila Jovanović
Prosječan Europljanin pojede godišnje 41 kilogram svinjetine, 22 kilograma peradi, 9 kilograma govedine I tako nesvjesno konzumira 56 kilograma soje koja je gotovo isključivo genetički modificirana, budući da Europska unija uveze godišnje preko 20 milijuna tona sojine sačme i preko 10 milijuna tona genetički modificiranog kukuruza iz Argentine i Brazila, rečen je između ostalog na predavanju o genetički modificiranim usjevima kao primjeru manipulacije u procesu proizvodnje hrane, održanom u sklopu Festivala anarhizma u Osijeku.
To dokazuju i novije znanstvene studije, pobijajući ranije tvrdnje da genetski modificirana hrana ne utječe na zdravlje ljudi. Naime, studija kanadskih stručnjaka iz 2012. godine. utvrdila je prisutnost aditiva (3-MPPA) koji se koristi u formulaciji glifosata (ključnoga sastojka herbicida Roundup na koji su GM usjevi otporni) u krvi svih trudnica te 67 % žena obuhvaćenih u studiji. Osim toga otkriven je i toksin Cry 1Ab koji je ključni sastojak Bt usjeva ,u krvi čak 93 % trudnica i 80 % fetusa. Ekipa znanstvenika s francuskog sveučilišta Caen, također je provela istraživanje koje je trajalo dvije godine, a rezultati pokazuju da genetički modificiran kukuruz može izazvati tumore I skratiti životni vijek. Iz tih, ali i drugih studija vidljivo je da je najveća potencijalna opasnost za zdravlje ljudi i okoliša prekomjerno korištenje herbicida i insekticida u proizvodnji GM usjeva.
No, osim zdravstvene, prijeti i ekonomska opasnost, za cijelo čovječanstvo, a ona leži u “porobljavanju” i ovisnosti koju nameću velike kompanije koje se bave biotehnologijom. Među njima, vodeći je američki Monsanto, jedan od najvećih proizvođača genetički modificiranog sjemena. Osim sjemena, od njih se moraju kupiti I herbicidi I patentna prava, pa zemlje poput Argentine koja ima čak 18 milijuna hektara posađenih sojom, nemaju drugog izbora. Poljoprivreda SAD-a, kompletno je genetički modificirana, Argentine također, Brazila većim dijelom, a sada su u opasnosti I države Europske unije.
No za velike kompanije nije bitna etika, nego profit. Samo u istraživanje prije početka sadnje, uloženo je 2,5 milijarde dolara. Premda su nakon 32 godine istraživanja i 18 godina komercijalne sjetve postignuta samo dva svojstva: otpornost na herbicide i vlastiti insekticid, kompanija želi vratiti uloženo I profitirati, i to želi pod svaku cijenu. Dovoljno financijski ali I politički moćna vrši pritisak na one zemlje koje odbijaju genetički modificirane usjeve. Prema podacima koje je objavio Wikileaks, Monsanto je direktno prijetio državama koje su odbile GMO, a od američke vlade je tražio da “ekonomski” kazni države koje odbijaju suradnju. Njihova moć toliko je jaka da su izglasani i zakoni prema kojima mogu tužiti one koji odbijaju GM sadnju, da su im time nanijeli financijsku štetu I doveli do gubitka zarade.
Za razliku od zakona nekih susjednih zemalja koje u potpunosti zabranjuju sjetvu GM sjemena poput Mađarske, hrvatski Zakon o GMO-u ne zabranjuje promet, distribuciju proizvoda od genetički modificiranih organizama niti zabranjuje sjetvu GM usjeva. No zahtijeva vrlo složenu proceduru odobravanja sjetve, koja je toliko zahtjevna da u proteklih devet godina koliko je Zakon o GMO-u na snazi još nitko nije ni pokušao pokrenuti postupak za odobravanje sjetve GM usjeva. Stoga se u Hrvatskoj ne siju genetički modificirani usjevi.
Genetički modificirani usjevi nisu ispunili velika obećanja svojih tvoraca, glad u svijetu nije smanjena, prinosi nisu povećani, a povećane su količine pestcida. Uništava se bioraznolikost, a prednost ima monokultura. Korist imaju jedino međunarodne korporacije koje preko naplate patentnih prava na genetički modificirano sjeme privatiziraju život, a na taj način manipuliraju proizvodnjom hrane.
Prema mišljenju dr. Kelama, rješenje i alternativa genetički modificiranim usjevima nalazi se u ekološkoj poljoprivredi I jačanju lokalnih zajednica koje će u procesu proizvodnje hrane nasuprot manipulacijama, uvažavati ekološke, etičke I socijalne aspekte, za što Hrvatska ima velike šanse.
- Velika prednost ekološke proizvodnje leži u činjenici da Europska unija izrazito potiče ekološku poljoprivredu i ruralni razvoj. Štoviše trećina ukupnih potpora u poljoprivredi predviđena je upravo za tu svrhu.
Preostaje nam nadati se da će konačno nositelji vlasti prepoznati ekološku poljoprivredu i ruralni razvoj kao strateški cilj Republike Hrvatske ne samo deklarativno, već i stvarno, rekao je na kraju predavanja dr. Kelam.
Post je objavljen 01.11.2014. u 22:02 sati.