U stvari danas sam skoknuo samo na tren do groblja provjeriti je li aranžman na svom mjestu, i na grobljima se krade, čini mi se, više nego ikad. Promijenio sam ideju o postu vidjevši Bocacciov, a poučen današnjom šetnjom. Snimio sam rutinski nesvjesno situaciju na lukobranskom zidiću neposredno prije trena obračuna triju pasa. Nitko nije stradao, a uvijek je to moguće.
Drugarici je sutra rođendan koji eto unaprijed na blogu čestitam!