Iz ove velike kutije yorka mozes dozivotno vaditi cigarete, cak i kada ih vise nema, svejedno ces negdje u poledini nac jos jednu ili dvije. Razmisljala sam, kako bi bilo kada bi me u zivotu uvijek pratio neki glas, kada bi nizom isplaniranih dogadaja sve islo onako kako ja zelim, a da to ni ne ocekujem, kada bi sve ispalo onako kako treba? Je li vec sada tako, ali to ne primjecujem? Nisam cula dosada nikakav glas osim same sebe, svoje savjesti i ponekad halucinogenih droga. Nemoj me shvatiti ozbiljno, samo sam razdoznala. 'Sada obrati paznju, na redu je da se desi nesto sto si dugo ocekivala.' 'Oni dolaze, pripremi se.' 'Procitaj knjigu na desnoj strani tiska.'
Govorim o takvim stvarima, kada bih imala nekog patuljka u svojoj glavi koji bi znao sudbinu i pripremio me na sve. Naravno, u obzir dolaze samo vazne stvari, jer inace nista ne bi imalo smisla.
A sto ce se sljedece dogoditi? Naprimjer, da li cu veceras biti sretna, ili ce se dogoditi neko veliko sranje koje cu zauvijek pamtiti, hocu li sresti neke vazne osobe, sklopiti neka nova prijateljstva?
Izgleda da nigdje nema patuljka, morat cu sve ovo sama. Dovraga i sva moja ocekivanja.
Post je objavljen 01.11.2014. u 16:18 sati.