Sve češće ujutro, pri odlasku na posao, vidim ovakvu sliku na obližnjem
jezercu:
U tmurnije dane i ovakvu:
Srećom, ove jeseni je bilo više lijepih dana. Tada to izgleda ovako:
Campus Sveučilišta Paris XI je isto obojen:
Nedavno sam doznao da je teren kampusa u Orsayu kupljen od strane Pierre-a i
Irene Joliot-Curie. On je početkom atomskog programa u mojoj trenutnoj
instituciji bio i direktor instituta, ali je smijenjen iz političkih
razloga (bio je lijeve političke orijentacije). Ne sumnjam da ću s vremenom
doznati više pojedinosti o nastanku ovog lijepog campusa, koji je više park
i šuma nego teren sveučilišta, ali sviđa mi se ideja da je taj poznati
znanstveni par ostavio, uz otkrića, i ovakvo naslijeđe.
U Gradu, ljudi su izašli na ulice uživati u sunčanom vikendu. Elizejske Poljane
su bile toliko nagužvane da sam samo polovicu prošao glavnom ulicom,
ostatak sam izbjegao pokrajnjim ulicama.
Nisam još usnimio Slavoluk Pobjede, vrijeme da to ispravim:
Izgrađen je po nalogu Napoleona u spomen njegove Velike Armije, a sa visinom
50 i širinom 45 metara veći je od originala u Rimu, Konstantinovog slavoluka.
Ovo je vjerojatno klasika, ali nisam mogao odoljeti:
I rijeka je upregnuta u službu turizma:
Trg Concorde...sa obeliskom iz Luxora-koji nije ukraden iz Egipta, nego je dan
na poklon od strane vladara Egipta, Mohammeda Ali, 1831. Pedesetak godina ranije
na tom trgu je pod oštricom giljotine poginulo mnogo ljudi. Od kraljeva i moćnika,
do njihovih krvnika.
Ne bi škodila jedna takva sprava u Zagrebu na trgu danas, pored Bana, da malo
počisti Lijepu Njihovu od...Njih, pa da možda opet postane Naša.