Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lilly27

Marketing

Sine moj...

Sine, došla sam u dolinu tuge, bola i sjećanja. Ništa tu više isto nije, nikada više ja neću ovdje osjetiti onu sreću koju sam imala. Ulazim sinoć autom u grad i osjetim se strancem, kao da sam stigla negdje, gdje nikada bila nisam. Učinila sam korak na koji bi se malo tko odlučio, trebala mi je uistinu hrabrost i nad ljudska snaga, ali pomaknula sam se. Nakon silne unutarnje borbe, želje da te zagrlim u vječnosti, svakodnevne molitve da odem k tebi nisu bile uslišane. Natrag nisam mogla, ostala mi je mogućnost stajanja na mjestu, borbe sa vjetrenjačama ili odlaska. Otišla sam, žalim samo što sam fizički odvojena od obitelji, za ničim drugim. Ovo nije više moja dolina, ovo nije moj grad. Ja sam ovdje stranac, ja sam ovdje nitko...tamo gdje sam sada me trebaju. Imam veliku zadaću, nadam se da ću je dostojno ispuniti, da ćeš ti i dalje biti ponosan na svoju mamu. Mislila sam da će nas ostaviti na miru kad se umaknem, ali vidim da im nikako nije jasno da sam ja ja, ovakva kakva jesam, jedna, jedina, jedinstvena, neponovljiva sa svim svojim manama i vrlinama. Ne diram nikoga, ne vodim brigu o tuđem životu, sasvim mi je dovoljan moj, ali svi vode brigu o našem. Vidim da im jednostavno nije jasno da smo mi i dalje obitelj, kako god živjeli, gdje god živjeli, mi smo obitelj...ali, ni to ima ne odgovara, pa mene i tatu na silu rastavljaju. Jednostavno su nas počeli zabavljati svojim tračevima, jer to je sada stvarno postalo degutantno. Moje diplome, moje školovanje, moja selidba, moja tuga, moja sreća...
Sada znam da sam donijela odluku života, da sam učinila najbolje što sam mogla, našla neki svoj unutarnji mir i shvatila da si ti sa mnom u svakom trenutku, u svakoj sekundi, da me guraš naprijed. Hvala ti sine za svaki trenutak koji si mi podario, hvala ti za ono:"Mama, jel' ti znaš koliko ja tebe volim.", hvala ti što me čuvaš i bodriš. Ti si moja zvijezda vodilja, svakim danom sam ti korak bliže...volim te neizmjernom, nesebičnom ljubavi koja nikada ugasnuti neće. Do susreta leti onaj nevidljivi, lepršavi onkraj duge.



Post je objavljen 31.10.2014. u 21:59 sati.