Marketing
House of 9 (2005)
Sve u svemu: 3,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Devetero stranaca budi se u luksuznoj velikoj kući ne znajući zašto su tamo niti koje su namjere onoga koji ih je tamo stavio...
Nekakav svojevrsni spin-off napravio je redatelj Steven R. Monroe nakon što je izbacio ovaj prvi (njegov) poznati film. Nakon toga su uslijedile raznorazne eskapade s čudovištima, bigfootima, a nekakav značajniji level postigao je filmovima I Spit on Your Grave. Zašto svojevrsni spin-off? Dobro je poznato da smo se već u četrdesetima i pedesetima susretali s adaptacijama knjiga Agathe Christie Deset malih crnaca, pa smo dobivali filmove kao što su And Then There Were None ili Ten Little Indians. Zatočivanja u kući rapidno su porasla u 21. stoljeću sa Saw serijalom, krajem 20. st. s filmova Cube, a imamo i sličan household u filmu Unknown iz 2006. godine. Nakon što sam vam dosadio s nekoliko naslova, što poznatih, što nepoznatih, važno je za napomenuti da je veoma teško i komplicirano napraviti sličnu ideju (pogledajte opis filma), a da se određeni segmenti razlikuju kako bi se stvorila autentičnost konačnog proizvoda. Iako redatelju horrori nimalo ne idu od ruke, no i dalje ih se drži kao pijan plota, mogu reći kako mu je House of 9 najbolji projekt kojega je ikada napravio, a tužna je stvar da mu je to upravo i prvi komercijalniji. Pljuvanje po grobu 1 i 2 nisam još gledao niti imam skoriju namjeru, ali mystery horrori oduvijek su me zanimali, stoga mi je drago što je unatoč brojnim klišejima i manama House of 9 dokazao i neku svoju individualnost i sposobnost prepoznatljivosti u desecima sličnih filmova.
Zarobljeni umiru jedan po jedan, no na veoma specifičan način. Glas koji im se javio samo jednom tijekom filma i to na početku nagovijestio im je kako im nitko neće ništa nažao napraviti, nego će si sudbinu okončati oni sami. Interesantan uvod traje sve do kraja filma, mogu reći kako je velika prednost održati gledatelja u pozornosti kada je riječ o filmovima koji se odvijaju u par prostorija. Detaljistički scenaristički sklop bio je potreban da se uokvire brojne scene i radnje koje će likove dovesti do samoga kraja, ali napraviti to na način da se gledatelju ne učine glupim ili nelogičnim određeni dijelovi. Pokojni Denis Hooper dao je svoj obol u ovome filmu glumeći dobroćudnog svećenika, a interesantno je vidjeti kako su likovi okarakterizirani i kako su im podijeljene njihove svijetle i mračne strane. Stoga ovdje imamo svećenika, murjaka, narkomanku itd. koji karakterno pokazuju različitost, ali opet, sličan poriv za preživljavanjem. Filmom naravno ne teče med i mlijeko, neki dijelovi koliko god bili kamuflirani ipak nisu uspjeli proći, film je sadržajno ponekad nedorečen i neuštiman te se može izgubiti u nenadanim krvoprolićima, no ne dajte se puno omesti, ako gledate na film kroz prizmu zabave, teško će vam neke rupe uspjeti odvratiti pozornost, meni na svu sreću nisu jer nisu neke destruktivne prirode. Gluma je sasvim zadovoljavajuća, scene ubojstava efektivne, kraj filma je potpuno neočekivan i jako zanimljiv te je popravio moj dojam o filmu za barem pola ocjene.
Ako ste raspoloženi za neki omanji mindfuck pogledajte ovo djelce, neće vam puno vremena oduzeti, a nije nimalo dosadan. S druge strane, nemojte mu se približavati ukoliko ste željni nečega pretjerano pametnog i ozbiljnog. House of 9 jeste pomalo frikav i nedorečen, ali ima svoje trenutke.
Post je objavljen 03.11.2014. u 13:47 sati.