Marketing
Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi?
Zapisnik o provedenim unutarstranačkim izborima stavljen je danas na mrežno sjedište ORaH-a i dostupan je preko fb stranice. Sutra će biti tiskovna konferencija, na kojoj će rezultati biti predstavljeni javnosti.
Svi izbori bili su direktni, a pravo glasa imalo je ukupno 1.481 članova i članica stranke. Nisu imali pravo glasa oni koji su se upisali u stranku nakon 15. srpnja 2014.. Glasati se moglo elektronski ili dopisno; oko 85% je izabralo prvi način. Ukupno je glasalo njih 947.
Pažnju javnosti privukla je informacija da je u procesu revizije oko 1.800 članova prebačeno u status simpatizera. Nisu izbačeni iz stranke, kako su to formulirali neki mediji, jer se mogu aktivirati. Ovo je bilo potrebno i zato, jer po Statutu stranke izbori su važeći, ako je glasalo više od 50% članova i ćlanica s pravom glasa.
Jedan moj fb prijatelj piše da je to teški politički promašaj, jer je jednostavno nemoguće da neka stranka ima više od 10% aktivnih članova. Međutim, nije obavezno da tako bude.
Pisao sam o tome u diskusiji u topicu "ORaH" na forum.hr, pa prenosim ovdje s nekim promjenama i dopunama.
To je novi model među značajnijih hrvatskim strankama. Postoji određeni iskorak u tom smjeru kod SDP-a, ako ga usporedimo s HDZ-om: SDP ima četiri puta manje članova, ali od članarnina godišnje ubere više.
Zelene stranke nikad nemaju masovno članstvo. Na izborima redovno imaju daleko veći odnos broja dobivenih glasova prema broju članova nego druge stranke. U Beču, na 1,5 milijuna stanovnika ima 800 članova Die Grünen, a treća su stranka po broju glasova već skoro 30 godina.
Maurice Duverger je 1951. uveo razlikovanje stranaka baziranih na eliti i baziranih na masi. Masovne i elitne (kadrovske) stranke.
Mass-based parties possess a secure organization and a strong structure arranged as a pyramid, with superposed hierarchically-arranged levels. Their members identify themselves more with the party’s ideology than with its leader, so they have an abstract adhesion. Their decisions are based on the participation of each one of its members, and its founding is granted by their members' payments, a situation that leads them to gain as many adherents as possible.
Prenosim jednu svoju bilješku iz 1998., kad sam se tim pitanjima bavio.
Očito je da je ovu jednostavnu podjelu teško primijeniti na zelene, koji imaju karakteristike i jedne i druge kategorije.
Elitne karakteristike:
*Nema masovno članstvo. Oslanja ne na kvalitetu članova, na njihov veliki utjecaj na lokalnom i nacionalnom nivou (ali ne vezan uz utjecaj tradicionalne elite! Stranka aktivista.)
*Struktura je fleksibilna, stranačka stega slaba.
Masovne karakteristike:
*Baza zadržava značajan utjecaj nasuprot izabranim predstavnicima, svi članovi su uključeni u proces donošenja odluka..
*Ideologija je važnija od lidera.
Nova karakteristika:
*Ne ovise prvenstveno od sponzora (kao elitne), ali ni od članarina (kao masovne). To je pak omogućeno državnim financiranjem stranaka.
ORaH u izgradnji stranačke organizacije ide tim putem.
Očito je u ovom trenutku ključna uloga Mirela Holy kao lidera. Za javnost, to je još uvijek "stranka Mirele Holy". Unutar stranke, svakako, njen osobni autoritet prevladava. Jedan od njenih glavnh zadataka, čime bi pokazala da je uistinu dobra liderica, jest da za nekoliko godina bude "prva među jednakima" (vidi: O šefovima i liderima: možemo li prevladati autoritarni mentalitet?).
U istom smjeru ide testiranje kandidata za stranačke funkcije u pogledu sposobnosti, znanja i socijalnih kompetencija (emotivna stabilnosti, verbalne sposobnosti, organizacijske vještine idr.). Nasuprot nekim senzacionalističkim napisima i sarkastičnim komentarima, nikoga se na osnovu testova ne isključuje, niti su rezultati javni. Testovi i razgovor s psiholozima pomažu pojedincima i pojedinkama da uvide svoje jake i slabe strane, a za priznanje i napredovanje u stranci važni su rad i rezultati.
Ideologija međutim jest vrlo važna. (Imati na umu: politolozi koriste termin "politička ideologija" kao neutralan. Jedna od suvremenih političkih ideologija je ekologizam; vidi o tome na hrvatskom knjige Slavena Ravlića "Suvremene političke ideologije" i "Svjetovi ideologije". Ideologičnost znači, da su vaše "ideje" organizirane u neki koherentni sustav, "logos".) To je dobro uočio komentator Novog lista Jasmin Klarić, koji je u članku od 17. svibnja o.g. pisao da ORaH ponovo unosi značaj ideologije u politiku (nasuprot pragmatizmu i eklektizmu svih ostalih hrvatskih stranaka).
Ideologičnost nije suprotna pragmatizmu; to je dodatna dimenzija.
U članku Od protupolitičarskih prosvjeda do alternativne politike (3. rujna o.g.) napisao sam:
Članovi naravno ne moraju biti "stručnjaci za sve", ali moraju biti svjesni da te idejne osnove, vizije i programi postoje. Kome se nešto od toga ne sviđa, treba potražiti drugu stranku. Tako danas jedan fb prijatelj mojeg fb prijatelja piše da je nekoliko mjeseci bio u ORaH-u, ali je stranku napustio šokiran stavom Mirele Holy prema pobačaju. Zelene stranke su uvijek pro-choice, pa je očito od početka bio u zabludi. (Osobno, bio bih zadovoljan da se u Hrvatskoj artikulira suvisla konzervativno-ekologistička opcija.)
Za ovu temu je važno imati na umu i nalaze socioloških istraživanja o odnosu načelne podrške i spremnosti na akciju, o kojima sam pisao u članku Ekologija? Ja sam za, ali da me ništa ne košta.
Još gore je s participacijom u zajedničkim pro-okolišnim aktivnostima. Vrlo mali broj ljudi u njima sudjeluje ili ih smatra korisnima. To vrijedi za građanski aktivizam i političku participaciju općenito.
Punopravni članovi i članice stranke moraju biti spremni posvetiti se tome, da se vrednote i načela, vizije i programi u praksi ostvaruju. Simpatizeri mogu pružati potporu novčanim donacijama i povremenim radom, te biti društveno aktivni na druge načine. Nema ništa lošeg u tome, dapače - bez takve potpore stranka će biti daleko slabija.
Post je objavljen 30.10.2014. u 15:29 sati.