Kakav god da jesam, ali danas posjedujem stila - tamnosiva košulja, plavi kardigan i svjetlosiva špric-tvid-kravata ispod kaputa;
odjeća čini čovjeka!
Dobra odjevenost - usklađena s karakterom - čini razliku između prosječnog i dobrog raspoloženja,
za banalne ljude,
kakav mahom jesam.
Grijem ured da bih se po povratku izvana
- iz uljevito hladnog, mutno osunčanog podneva koje je, bez jučerašnjeg lizanja sjeverca, lagodnije ipak podnijeti -
osjećao kao promrzla igmanska noga u vrućoj kupki;
trnje vrućine, napol bolno napol ugodno, struju uz ekstremitete.
***
Jutros sam pod tušem zaključio da me doista smeta rasparenost ručnika u kupaonici. Djeluje to nekako ofrlje, poparbičeno, nemarno i estetski razdražujuće.
***
Žare mi se obrazi od polunezdrave sad (ali ipak ugodne) vrućine - osjećam se zbog nekog razloga
djedamrazovski.
Vjerojatno sam pod ovakvim nekakvim grozničavim okolnostima primao sindikalni poklon za Novu godinu '81.
Post je objavljen 30.10.2014. u 12:52 sati.