Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma)

Udruga "U ime obitelji" uspjela je prikupiti impresivan, ali nedovoljan broj potpisa za referendum o promjeni izbornog sustava. Sabor raspravlja o mogućim promjenama i neke će sigurno biti izglasane.

Za ili protivVrhovi značajnijih političkih stranaka neće prihvatiti ono, što bi ih moglo ugroziti. Međutim, izborni sustav, kako sam opetovano upozoravao, nije tema o kojoj se može odlučivati na referendumu. Referendum je dragocjen mehanizam neposredne demokracije, ali ograničenih mogućnosti jer se može glasati samo "za" ili "protiv". Izborno sustav je pak vezan uz puno finesa, o kojima se ne može na taj način odlučivati. Ljudi se masovno mobiliziraju pojednostavljenim i netočnim parolama ("Birajmo zastupnike imenom i prezimenom" - netočno, jer osnova sustava ostaje glasanje za stranačkle liste).

U našim uvjetima, referendumskom "ili-ili" doprinosi raspirivanju strasti. Ljudi se opredjeljuju emotivno, a ne racionalno. Nedostaje kvaliteta zvana deliberativnost. Da bi demokracije funkcionirale, participacija javnosti u procesu pripreme odluka čak je i bitnija, nego u samom procesu donošenja (jer su mogućnosti mnogo šire). Kod nas je situacija katastrofalna, ali u to ne mogu ovdje dublje ulaziti.

Pažnju javnosti okupiraju teme preferencijalnog glasovanja, izbornoga praga i veličine izbornih okruga. Ovdje želim nešto reći o zabrani zajedničkih lista, što je točka sedam u prijedlozima UIO. To je ideja koju sam podržavao, i o tome pisao, još prije desetak godina.

U dokumentu Novo izborno zakonodavstvo, kojeg je pripremila udruga GONG, spominju da je taj prijedlog bio raspravljan, ali je zaključeno da u to ne treba ulaziti.

Zajedničke liste postojale su na izborima za Zastupnički dom Sabora 1992. i 1995.; tada smo imali mješoviti izborni sustav (djelomično proporcionalan, djelomično većinski). Stručna komisija, koja je razrađivala prijedlog novog izbornog sustava 1999. godine, opredijelila se da ta mogućnost ostane.

U diskusijama su čak i ljudi, koji bi morali biti upućeni u finese politološke terminologije, brkali zabranu zajedničkih lista sa zabranom predizbornih koalicija. To su različite stvari. U Njemačkoj npr. zabranjene su zajedničke liste, ali postoje predizborne koalicije (u zadnjih dvadesetak godina, uvijek postoje dva bloka: CDU/CSU sa FDP, SPD sa Zelenima). Dapače, analitičari njemačkog sustava koriste termin koalicijska demokracija.

Zanimljivo je, da se u srpnju na forum.hr pojavio topic o prijedlogu zabrane predizbornih koalicija. Tu sam se bio javio komentarom #24, 23. srpnja 2014.. Upozorio sam na terminološki nesporazum. Citiram uz manju korekturu grešaka:

»Dvije ili više stranaka mogu prije izbora reći da će, nakon izbora u zakonodavnom tijelu surađivati i formirati vladu, ako budu imali većinu. To je normalna stvar i redovno se događa na izborima. U nizu zemalja postoji to i institucionalizirano, prijavljuje se predizborna koalicija prilikom predaje lista.

Međutim, u zemljama zrele demokracije (gledao sam za Europu sve zemlje EU15+2, naime članice EU iz 1995. - dakle bez istočnih bivših socijalističkih zemalja, plus Švicarska i Norveška) nema zajedničkih lista. (...) Nisam našao na slučaj posljednjih otprilike 20 godina na parlamentarnim izborima.«

Koliko znam, jedino u Njemačkoj postoji formalna zabrana, ali i u drugim zemljama praksa zajedničkih lista je vrlo rijetka.

U nekoliko zemalja postoje varijante takvih koalicija, odnosno "listovnih saveza"; koristim ovdje termin "savez", da izbjegnem višeznačni termin "koalicija". U engleskom postoje termini Electoral alliance i List combination. U Nizozemskoj npr. Lijstverbinding, povezane liste. Slično je u Švedskoj (apperantment). U Italiji je aktualni izborni sustav kreiran tako da ohrabruje predizborne koalicije ali svaka stranka ide s sa svojom listom.

To može izgledati ovako: izborno prag je pet posto, da bi pojedina lista ili savez lista dobio pravo na mandate. (Prag za savez može biti viši.) Recimo da tri stranke sklope savez. Svaka ide na izbore sa svojom listom, ali se prilikom dijeljenja mandata njihovi rezultati zbrajaju. Ako je jedna lista osvojila 3%, druga 1,5% a treća 1%, glasova, njihov savez ulazi u raspodjelu mandata. Osvojeni mandati saveza se u drugom koraku dijele među članicama saveza, proporcionalno broju glasova.

Drugi tipični slučaj može biti savez stranaka vrlo različite snage. Jedna lista recimo osvoji 30%, druga 10%, treća 3%. Ukupno one u raspodjeli mogu dobiti više mandata nego da svaka nastupa samostalno. Zna se međutim točno koliko svaka vrijedi. Može se dogoditi i to, da u raspodjeli mandata među članicama saveza ona s 3% ostane bez mandata (pogotovo ako su izborni okruzi relativno mali, kao kod nas, i bez dodatne nacionalne liste).

Taj je sustav puno transparentniji za glasače, jer svatko točno zna, kome je dao glas. Ako pojedini glasač ne odobrava sklopljeni savez s drugim strankama, on ipak može dati glas stranci koju podržava i tako ojačati njen položaj unutar saveza.

O tome je pisala i jedna od autorica aktualnog izbornog sustava, prof. dr.sc. Mirjana Kasapović, početkom 2011. g.: »Participativnost i razvidnost izbornog postupka umnogome smanjuje proširena praksa izbornog koaliranja. (...) Izborne koalicije zamagljuju stvarnu političku snagu pojedinih stranaka i utječu na poslijeizborne sukobe izazvane precjenjivanjem snage slabijih partnera (...) Taj bi se problem mogao riješiti uvođenjem instituta apparentmenta odnosno listovnog saveza lili listovnog kartela.« (Zbornik "Izbori zastupnika u Hrvatski sabor i referendum : Okrugli stol održan 4. veljače 2011. u palači akademije u Zagrebu", Zagreb: HAZU, 2011., str. 27)

Deliberative democracy handbookU spomenutom komentaru, naveo sam konkretan primjer razlike, koju bi savez lista mogao značiti u odnosu na zajedničku listu:

»Moguće je, da je u slučaju nedavnog neuspjeha Saveza za Hrvatsku na izborima za EP došlo do negativne sinergije, jer radi se o većem broju stranaka među kojima ima ipak dosta razlika - HDSSB, HSP, HZ, HRAST (ostali su ipak marginalni). Znam da sam vidio komentar "ja sam za HRAST, ali HSP mi se gadi", da su neki glasači HDSSB iz Slavonije bili nezadovojni tom koalicijom isl.. Da je svaka išla sa svojom listom, možda bi dobili više i osvojili mandat, a on bi pripao onoj stranci među njima, koja je dobila najviše glasova.

Predložio sam da se ime topica promijeni, i to je nakon nekoliko dana i prihvaćeno. S obzirom da su na forum.hr očito aktivni suradnici UIO, možda je to utjecalo, ali samo djelomično, pa su u predloženim načelima dali točno objašnjenje (»U ime obitelji« predlaže onemogućavanje zajedničkih kandidacijskih listi dviju ili više političkih stranaka«), ali su u naslovu ipak pobrkali osnove: »7. Pravilo koaliranja stranaka - samostalno na izbore, udruživanje nakon izbora«.

Zajednička lista više stranaka - to je kao da se dva ili više nogometnih klubova dogovore, da nastupaju sa zajedničkom momčadi (recimo, tim Dinamo-Hajduk-Rijeka u europskim natjecanjima). Manje stranke trebale bi raznim mjerama biti potaknute da se ujedine sa srodnim strankama (npr. stranka "Zelena lista" ukinula se i pridružila ORaH-u, ranije se Liberalna stranka ujedinila sa HNS, još ranije Socijalsedmokratska stranka sa SDP).

Mislim da je ovo vrlo važna tema i da o njoj vrijedi nastaviti diskutirati, objašnjavati o čemu se radi i lobirati, da se promjena uvede. Svakako neće moći za predstojeće izbore za Sabor, ali možda za buduće lokalne, nacionalne i europske izbore.

(Druga važna moguća modifikacija izbornoga sustava, koja koliko sam vidio uopće nigdje nije spominjana, bilo bi uvođenje dodatne nacionalne liste s koje se dodaju mandati, tako da se osigurava maksimalna proporcionalnost između postotka osvojenih glasova i postotka osvojenih mandata. O tome možda drugom prilikom.)

(Pritom sam međutim svjestan, da ovo moje pisanje praktičke neće ni na koga utjecati, kao ni pisanje eksperata koji su tim problemima posvetili profesionalni život. Prekomplicirano je i previše suhoparno; ljudi vole jednostavne parole i emotivnost, kako gore rekoh. Brzo se oduševljavaju i brzo rezigniraju. A elite moći se bave samo igrom trenutnih interesa.)

Post je objavljen 29.10.2014. u 11:21 sati.