Marketing
Refleksije
Promatrao sam trudno purpurno nebo iz kojeg se rađala zlatna zora. U glavi sam još uvijek mogao čuti simfoniju iz sna. Posegnuo sam za plahtom s kreveta i na njoj, velikim crnim slovima sprejem ispisao:
SAMO VAS GLEDAM !
Uzeo sam dva teška stativa za reflektore koje sam namjeravao povezati sajlom i na nj ovjesiti transparent, te redateljski stolac na sklapanje, pa se zaputio na Trg sv. Lubrikantskog, pred zgradu Vlade.
Točno nasuprot ulaza u najviše državno tijelo rasprostro sam transparent i sjeo na redateljski stolac.
Prišao je pozornik.
- Dobar dan, osobnu kartu – rekao je strogo.
Pružio sam mu osobnu.
- Što to radite – upitao je.
Prstom sam pokazao transparent.
- Samo gledate?
Kimnuo sam glavom.
- Ispraznite sadržaj svojih džepova.
- Nemam ništa u džepovima – rekao sam.
- Ustanite – naredio je.
Ustao sam. Pretražio me je. Ništa nije pronašao.
Nakon što je provjerio podatke vratio mi je osobnu, pa lijenim korakom odšetao do kolege koji je stajao na ulaznim vratima. Izmijenili su nekoliko riječi. Držali su me pod budnim okom dok su ministri, zamjenici ministara, njihovi pomoćnici i pomoćnici njihovih pomoćnika te ostali državni službenici ulazili i izlazili iz zgrade.
Nepomično sam sjedio do pet poslijepodne, zatim sam spakirao stvari i pošao kući.
Sutradan sam učinio isto. Deset minuta nakon što sam se utaborio pridružilo mi se petnaestak ljudi. Donijeli su vlastite stolce i sjeli u liniju, bez riječi. Samo su gledali. I njih je, naravno, svakog ponaosob čuvar reda revno provjerio. Do pet poslijepodne nitko se nije pomakao niti je prozborio riječ. Razišli smo se u miru.
Idući dan skupilo nas se stotinjak, a u četvrtak nas je bilo 1000. U petak su sve okolne ulice bile pune nijemih i nepomičnih ljudi. Čitavo to vrijeme nitko nije dobacio grubu psovku, niti je uzviknuo kakvu bombastičnu parolu, učinio omalovažavajuću gestu ili prijeteći pokret spram državnih dužnosnika. Ipak, očekivano, sa rastom šutljive većine, oko parlamenta gomilale su se snage represivnog aparata.
Zapuhao je hladan sjeverac. Na zvoniku crkve sv. Lubrikantskog odzvonilo je podne. Ustao sam. Za mnom – svi kao jedan – ustala je i šutljiva većina.
Krenuo sam ka ulazu.
muzika za ugođaj: LEGIONARII - Stahlpakt Black Sun March (Album Version)
Post je objavljen 29.10.2014. u 09:26 sati.