Sunčan i hladan dan, naročito u sjeni.
Kave oko podne još se daju provesti na otvorenome, premda malo cvokotavo, ugunjeno u kapute dignutih ovratnika. Pauzu proveo sam pričajući o nacionalnim kuhinjama i kuhanju, što uvijek podiže radost i unutarnju temperaturu.
Čupavi ovratnik novog kaputa razgrebao mi je danas vrat.
Poslijepodne - izbor tople izbe, uz krčkanje variva na ploči: počinju zimske kućne atmosferije. Vruće varivo zagrijava bolje od radijatora.
***
Opčinjen, kao i uvijek, postapokaliptičnim scenarijima raznih vrsta - na telefonu čitam (sic!) zanimiv romančić iz trotomne serije o otoku Nantucketu koji je iz suvremena doba prebačen u brončano,
uz sve peripetije koje iz toga slijede,
a na malom ekranu otkrio sam više godina staru seriju Jericho
o gradiću u Kanzasu koji ostaje usamljeno svjetlo nakon nuklearnog urnebesa
koju interneti hvale (možda samo zato jer je obustavljena?) pa joj dajem šansu
Vremenska putovanja, alternativna račvanja povijesti i ovo, vječne su narativne fascinacije i gorivo za svakojaka intimna razmatranja, razlaganja, spekulacije,
Trošenje ograničene mentalne energije na najbeskorisnije od beskorisnog!
Olrajt!
***
Otkrio sam danas da je jedan od najdražih muzičara jednoć live obradio jedan od najdražih zagubljenih bisera iz 50-tih,
i premda intervju iz vrhunca njegove đanki faze sredinom 90-tih nisam imao želuca pogledati do kraja, čak ni do kraja početka,
ovo sam okretao iznova i iznova:
Možda je manje lijepo nego original,
ali je tako krhko i sirovo emotivno ranjivo - suprotivu desecima tisuća koji u to ispred pilje - i toliko time dobiva na nekoj snazi i vrijednosti izvan sebe same,
svojski sam dirnut.