Danas je iz tiska izašla
sedma knjiga edicije
Nokaut koju
uređujem u izdavačkoj kući
Hena com.
Dok su prethodnih šest naslova bile knjige etabliranih autora,
'Sreća prati hrabre" je roman-prvijenac Elvire Slišurić.
Evo
mog teksta s korica te knjige :
"Sreća prati hrabre" na više je načina jedinstven roman u okvirima novije hrvatske književnosti. No, iako je to prvi naš roman koji za junakinju ima djevojku koja se kao dragovoljka borila u Domovinskom ratu, to nije ratni roman – rat se u romanu gotovo ne spominje, ali je neprestano prisutan, u mislima ljudi čije ozljede nisu vidljive golim okom, ali su toliko duboke i bolne da onemogućavaju normalan tijek života.
"Sreća prati hrabre" je jedinstven roman i zato što mu se radnja gotovo u potpunosti odvija u ambijentu bolničkog odjela. Radi se o fikcijskoj nadogradnji autoričinih iskustava pisanoj asketski pročišćenim, minimalističkim stilom, uz garnirung blage, dojmljive, lirski obojene poetičnosti. Pritom suptilna lirska nota nenametljivo upućuje na dubinu osobe koja priča priču i kojoj su životne okolnosti pokušavale oduzeti tu dubinu - da bi se ona, ipak, na kraju izborila za svoje mjesto i u životu i u ovome romanu. U njemu je koncentrat te dubine.
"Sreća prati hrabre" je vještom rukom vođena, slojevita i dramatična priča o ustrajnosti, hrabrosti i nepokolebljivosti te rukopis koji svakom stranicom budi nevjericu da se radi o debitantskome djelu. Jer, autoricu
Elviru Slišurić krasi iznimna pripovijedačka staloženost i sposobnost apsolutne kontrole nad pričom i tekstom, kojega besprijekorno strukturira lišavajući ga viškova dok bez imalo patetike problematizira iznimno osjetljivu temu.
Ili, riječima same autorice:
"Sreća prati hrabre" je roman koji nevidljive žrtve rata čini vidljivima.
I pokazuje da uopće nije tako strašno kad te vide.
I kad znaju kako se zoveš...
Elvira Slišurić rođena je 1973. u Novoj Gradiški.
U srednjoškolskim danima prošetala se između Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu te tekstilnog smjera u Novoj Gradiški.
Voli vjerovati da je ljubav prema pisanju usađena u slavonske ravnice s obzirom da hoda istim stazama kojima su kročili Ivo Štivičić i Tito Bilopavlović.
Posljednjih godina radila je kao radijska voditeljica i glazbena urednica te je uređivala i vodila emisije „Kazališni caffe“ i „Književni razgovori“.
Majka je predivne kćeri – svog neiscrpnog nadahnuća, i strastvena čitateljica.
Uspješno je završila Radionicu kreativnog pisanja, vođena čvrstom rukom mentorice Karmele Špoljarić, a posredni rezultat koje je i roman
Sreća prati hrabre. I to sigurno neće biti jedina njezina knjiga…
, putem ovoga linka (gdje je dostupno i besplatno čitanje prvih 20-tak stranica romana):