RIJEČ DVIJE O POTPUNO POGREŠNOM VIĐENJU PROPALICE
Zbilo se to na brdovitom Murteru prije jedno 5 - 6 godina. Jedan od onih beznačajnih detalja koji ti se žaračem utisnu u mozak i nikad ih ne zaboravljaš. Čini mi se da sam ovu anegdotu već bio i spomenuo, ali dobro uvijek vrijedi ponoviti.
Kolega i ja ulazimo kod čovjeka. Inače, taj moj bivši kolega je poštenjačina i dobričina, čvrsto stoji na zemlji, vrijedan, sposoban, sam digne teški špaher na drva, zna što hoće, ali malo ......... Čovjek u čiji stan ulazimo je stara momčina i pasionirani diskofil. Šuti, živi i radi. Ljudi koji non stop ne laju kod nas su uvijek bili sumnjivi. Jedan od onih kojima i dan danas nije žao odvojiti 100 kuna za CD Wes Montgomerya iako ga može besplatno skinuti u svakom trenutku. Zanimljivo, ali priličan broj takvih ljudi internet uopće ne zanima.
Respect do poda.
I kad smo obavili (nemam ni sam pojma više šta) sjedamo u auto i vraćamo se u firmu. Kolega me tad zapitao:
- Ma jesil' vidija koliko ima ploč, cedeov i devedeov?
- Jesam i .... taman što sam htio izustiti kako mi je to super, ovaj je nastavio:
- Ma, svi ti šta skupljaju CD - e i ploče su propalice i niškoristi.
Ostatak puta pokušavao sam mu objasniti da glazba nije slušanje 'Narodnog radija' dok nedjeljom pereš auto, ali nije uspjelo. Branim 'propalicu' možda zato što je tom svojom izjavom uvrijedio dosta meni dragih ljudi.
RIJEČ DVIJE O DOMOLJUBNIM PJESMAMA
Urbana legenda kaže da je Paul Mc Cartney napisao 'Mull of Kintyre' s namjerom da postane nova škotska himna, Lynryd Skynyrid su napisali 'Sweet home Alabama' s namjerom da svi rokeri svijeta imaju što slušati dok sjede na ocufanoj fotelji, tresu pepeo u praznu limenku 'Budweisera' i gađaju pikadom sliku bivše žene.
Scott Mc Kenzie i njegov 'San Francisco' bili su odskočna daska Miši Kovaču u ranoj fazi njegove karijere, BeeGees su imali 'Massachussets', Sinatra 'New York, New York' itd, Arlo Guthrie je pjevao o New Orleansu, Ray Charles o Georgiji u njegovim mislima, Woody Guthrie je pjevao da je ova zemlja njegova zemlja... itd ... uglavnom, sve vrhunski izvođači i prava, pravcata gospoda.
Zašto ovo pričam?
Pa eto, zato što su kod nas u zadnja dva desetljeća monopol na pjesme te vrste imali isključivo oni za koje su diskofili s početka priče najobičnije propalice. Nećemo im nabrajati imena jer ih više manje znamo svi.
Svi do jednog su se zahvaljujući svom glazbenom izričaju dobro uhljebili, nakesili novaca i stekli koncertni image za doživotno napunjene vatrogasne domove u Adelleidu, Melbournu i Chicagu. Šta'š više?
Najbolje da ću bit ko đezeri, cili život u majevima i dimovima?
Mene ta vrsta izričaja ne zanima.
.................................................................
''Ovo za me nije pisma, ovo je predstava!''
Andrija R. bas u klapi 'Ultima' i jedan od sudionika 'SPIG' - ova najambicioznijeg projekta ikad.
.................................................................
I tako sam ja u inat svima koji su svoje mora, žita i planine opjevali samo jedino i isključivo da bi se nakesili love za dva života odlučio napisati pjesmu.
Ne bilo kakvu pjesmu.
Urbanu, žestoku i domoljubnu.
O otoku Murteru.
Isoli del Morte.