Znate li da je opasno pisati blog?
Da, da, opasno, mogli bi izgubiti i radno mjesto zbog toga!
Evo meni, navodno, Boxmark nije produžio ugovor zbog mog pisanja bloga!
Nema veze što sam i po ocjeni svojih prvih nadređenih bio ocijenjen kao dobar i savjestan radnik, što su me radne kolege cijenile, što sam ukazao na neke pogreške u radnom procesu koji su bile odmah ispravljane, što su moji prijedlozi za poboljšanje prihvaćani, ispalo je da je moja pogreška što sam koliko toliko pismen i što pišem blog. To oni vrhovni nisu mogli probaviti i odlučili su pokazati svoj položaj i moć i zbog blogiranja ne produžiti mi ugovor.
I VELIKO IM HVALA ZBOG TOGA!
Jest da me je vijest o neprodužavanju ugovora pogodila, i to jako, jest da sam pao zbog toga u depresiju, jest da sam pomislio da mi je život promašen, ali ipak je prevladao onaj optimizam u meni, preispitao sam svoje stavove, zaključio da je blogiranje moja privatna stvar i to mi nitko nema pravo oduzeti!
Pa se umiješala i sudbina preko lika doktorice Gabor koja je shvatila koji su moji zdravstveni problemi, pomogla mi u rješavanju istih i ja se mogu vratiti svom prvotnom i istinskom zvanju, radu u ugostiteljstvu.
I našao posao, kod poslodavaca kod kojih sam već radio, oni ostali meni u dobrom sjećanju, ja njima, i tako ću sad opet raditi posao koji volim, i zarađivati duplo više nego sam u Boxmarku!
Boxmarku, još jednom hvala što si me svojom netolerancijom poslao na pravi put!