Marketing
Natuknica 9: Solo partijanje
Iza nas je vikend pun prvoklasnog partijanja, a pred nama jedan briljantan tekst, s pucketavim ritmom, od kojeg jutros, kad je stigao, umalo popucaše sva stakla na prozorima diljem tratinske...
Brzopleti student gordo zaključuje da solo partijanje uopće nije moguće. On rezonira: „Ekipa je duh tuluma, pojedinci dolaze i odlaze. Vječna vatra fešte sveudilj gori. Baklja koja gori sama baklja je koja jenjava.“ Upada u sofizme: „U Šumige je pao parti; ako ga murija nije čula, je li se dogodio?“
Naravno, sjajno je od MUP-a dobiti papir kojeg ćeš okačiti na blog i pohvaliti se prijateljima. To je ono što solidnu žurku pretvara u spektakl. Želimo svjedočanstva, materijalne dokaze i zapise – pa tako se piše povijest. No sofizmima nije mjesto u spisima. Konstruktivnim metodama pokazat ćemo da je solo parti (a) moguć, (b) plusovit i (c) zabilježiv.
Ti si partijaner namjernik, a oproštajka kreće tek u 9. Možda si šinjorina s najboljim namjerama i najtrulijim frendačima. Kupuješ vino. Motaš opijate. Guglaš youtube. Vadiš kriglu. Praviš led. Kucaš čokanjčićem o čokanjčić. Uživaš u tom prvom gutljaju džin-tonika. Stavljaš jednu pljugu u usta, jednu iza uha. Pališ obje. Prebacuješ kapuljaču preko glave. Biraš gruvi glazbu. Opet naginješ čuturicu. Uvlačiš taj dim. Obuvaš plesne šuze. Čini se da si u fazi klasičnog ucugavanja.
Odzumirajmo objektiv i pogledajmo što se desilo. Zdravica je pala. Plus. Kupila si piće najboljem prijatelju (sebi). Plus. Nisi prigovarao na kvalitetu glazbe jer si jebeni DJ. To su tri plusa bez da smo prošli čitavu listu. Možda u sobi imaš instaliranu infracrvenu kameru. Ona je zabilježila porast temperature. Nešto se tu zakotrljalo i zavitlalo, nešto se nagomilalo i nabujalo. Impetus želi van. Što je počelo unutar četiri zida završit će na plesnom podiju. Sve zamagljenijem umu prednosti su postale bjelodane: zašto na koncert furati butelju kad tu istu butelju možeš popiti pa dofurati sebe? No, vratimo se u sobu.
Popravljaš cilindar i monokl. Skajpaš frenda u Berlinu. Skajpaš susjeda. Malo si repaš na Balade Petrice Kerempuha. Nastavljaš sa čajankom. Protežeš se malo. Igraš lokomoušn. Eksaš malo viskija, kaplješ malo kokakole. Netko ti je stavio drogu u piće. Vrtiš guzom i nikom ne kažeš poslije. Zoveš imaginarnog prijatelja. S njim zboriš monološki. Zoveš stvarnog archenemyja. S njim ćeš naravno dijaloški. Ti si taj mjesec na kojeg laješ u ritmu oka tigra. Zatvaraš širom prozore. Cupkaš hulahop, a još nije nedjelja. Spremaš se na fijasko. Čini se da si u nadrealnoj fazi.
No, fali nam promatrač. Tko je taj koji je bilježio pluseve i pričao priču? Ne vjerujem da si zapisivao lijevom rukom i naginjao rakiju desnom. A pa da. Uključio si diktafon kao neki Dale Cooper. Postao si i učesnik i očevidac debakla. Ovaj silent disco dobio je svog kroničara. Fotke su spremne za fejs. Sms-ovi su lansirani. Pljesak jedne ruke konačno se čuje, a jednokrake škare prerezale su žutu traku. Izađimo iz sobe.
Stiletto pete odzvanjaju gornjim gradom i u zenonovskom trenutku shvaćaš da se ahilovskom brzinom približavaš svjetlosti diska koja te vuče. Beat si memorirao, znaš i sve riječi; čini se da si konačno u ekipnoj fazi i na najboljem putu da postaneš temeljiti student.
Sastavio: Buljofor Sunovrat Solipsist
Post je objavljen 27.10.2014. u 14:55 sati.