Marketing
The Theatre Bizarre (2011)
Sve u svemu: 2,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Djevojka promatra napušteno kazalište preko puta svog stana i kada vidi da su se vrata nenadano otvorila, odlučuje otići vidjeti o čemu se radi. Nekoliko pojedinaca sjedi u kazalištu, a na pozornici se pojavljuje lutka koja malobrojnu publiku uvodi u šest impozantnih priča...
Theatre Bizarre je horror omnibus od šest potpuno nezavisnih priča od kojih je šest redatelja moglo napraviti doslovno što god hoće. Ovaj film bi bio nešto slično poput Chillerame, samo što se radnja Chillerame odvija u kinu na otvorenom, a nešto skromnija produkcija odvija se u mračnom kazalištu gdje misteriozna lutka pokreće druge lutke koje predstavljaju određenu priču. Priče su u nekoj uokvirenoj slici potpuno bizarne i vidi se nekakav artističko-egzibicionistički pristup svakom segmentu. To bi mogao biti kao nekakav oblik prešućenog dogovora između redatelja, no unatoč tome što niti jedna od njih nije povezana, jasno se vidi kako svaka priča utječe na samu glavnu priču i kako će se film do kraja završiti. Osobno, veliki sam ljubitelj horror omnibusa i iako se mnogo puta znam razočarati, u svakom omnibusu imate mogućnost da se pojavi neka priča ili dio filma koji će vam ostati u pozitivnom sjećanju. No, naravno, dogodi se u mnogo slučajeva da će vas film jednostavno natjerati da ga prestanete gledati. A Theatre Bizarre je bizaran u punom smislu te riječi i zahtijeva od gledatelja dobar želudac te čvrstu volju za dovršavanjem filma. Ono što je prilično negativno kod ovoga filma jest to da nije previše pametan i ne traži previše razbijanja mozga, jednostavno vam stavi na pladanj šest blago rečeno morbidnih priča i krenite s gledanjem. Ako to jako želite, jer osim što je film dosta težak, toliko zna biti i zamoran i ne previše kvalitetan.
Redatelj prve priče je Richard Stanley, kreator horrora Hardware koji nakon mnogo godina dobiva redateljsku poziciju da napravi nešto kreativno. Radnja govori o paru koji dolazi do prodavaonice antiknih predmeta negdje u Francuskoj i gdje prodavačica zaintrigrira mladog antropologa da posjeduje Lovecraftov originalni Necronomicon. Nevolje nastaju kada se ispostavi da žena nije ljudsko biće, već po naslovu priče Mother of Toads možete zaključiti o čemu je riječ. Ovo je prvi segment koji probija led i nije toliko loš ako gledamo s kreativne strane, no ako uzmemo u obzir kvalitetu snimanja u nekim dijelovima - možemo reći da je dosta neuspješan. Druga priča se zove I Love You i govori o ljubomornom mužu koji ispituje ženu sve načine na koje ga je prevarila. Iako jednostavna radnja, iza nje se krije malo više, makar me je ipak razočarala svojom jednostavnošću i predvidljivošću. Tom Savini režirao je treću priču pod nazivom Wet Dreams, a ako je jedna stvar sigurna, ta je da ću ovaj segment pamtiti jako dugo. Toliko bolesno, ali opet nesuvislo, čak u neku ruku i zamorno. Jedini plus ide razradi ideje, sve ostalo je puno boleština tipa kastriranje genitalija, očnih kapaka itd...bezveze. Četvrta priča govori o djevojčici koja je s mamom vidjela prometnu nesreću te ju ispituje zašto ljudi umiru. Cijelo vrijeme se nečemu nadaš, nekom objašnjenju segmenta, bilo čemu, no jednostavno je sve ostalo na dramskom razgovoru između majke i kćeri, koji je solidno koncipiran, ali nedorečen. Redatelj Karim Hussain donosi nam priču o neobičnom ženskom serijskom ubojici koji svoje žrtve ubija na veoma specifičan način. Ima veze s očima i špricama, to je sve što ću vam reći, a mimo jako morbidne ideje, koncept segmenta dobro je napravljen. I zadnja, ali nikako i najnezapaženija priča je Sweets, a to je nešto što se neće više nikada ponoviti u svijetu filma. Kanibalizam, cijepanje tijela, prežderavanje neobičnim slatkišima samo su neki sitni dijelovi nakupljenog užasa u 15-ak minuta. Grozno i nepredvidljivo.
Kada se pogleda i zaključak ovog filma, može se reći kako je Theatre Bizarre imao svojih trenutaka, ali u mnogo toga je podbacio, odnosno kao da se nitko nije potrudio onoliko koliko je mogao, a oni koji se jesu, napravili su nešto veoma ekscentrično. Omnibus koji nije za svačije oči, ali ako ste ljubitelj, navalite.
Post je objavljen 27.10.2014. u 19:14 sati.