Vodiš me do dubokih klizišta,
Gdje moja inspiracija nema potporu više.
I ja se pretvaram u bezosjećajnog gada!
Ovako stopljenog s okolinom, nećeš me primjetiti
U krletci vlastitih krikova!
Ja sam čisti pohlepni snob u ljubavi
Odavno pročitan tim zelenim očima
Koje redovito okrećeš od mene jer znaš
Za nas ne postoji sutra!
Ova je crtica za tebe, samo da olakšam bol
Koja se redovito penje između susreta i nesigurne samoće
Zbog koje ću živjeti vječno!
Post je objavljen 26.10.2014. u 16:37 sati.