Pišem o jeseni proljeću bojama spektru
Pjesma je zaista posvećena vjetru
Otvorenim vratima čudnog sna
Na kraju dana umornog brižnog
Ljudima životu u vremenu djetinjstvu
Proživljeno negdje u našem razgovoru
Mladosti i upaljenoj cigareti
Kavi u povjerljivom dijalogu
Miris dunja u prikrajku
Sjećaš li se onih na ormaru
Zlato se u oku zadržalo
Tako smo sjetni u kasnu večer
Tamno još šumi u granama
Ti nižeš riječi koje pijem vidim
Tako si pitka u prisjećanjima
Mladosti gdje si
Možda si danas nakon svega
Utvrdila ljubav prema dragim ljudima
Brige si predala pričanjem
Zagrijala mobitel do vrenja
Vrijeme je odmoru
Ostavi vrata otvorena