Marketing
Na Maskari obilježena 70. obljetnica oslobođenja Vrgorca od njemačke okupacije
Povodom 70. obljetnice oslobođenja Vrgorca od njemačke okupacije, predstavnici Udruge antifašista grada Vrgorca, članovi Gradske organizacije SDP-a Vrgorac, predsjednici mjesnih odbora Dragljane, Draževitići, Ravča i Umčane, kao i drugi građani održali su skromnu komemoraciju i položili vijence i zapalili svijeće za sve stradale Vrgorčane u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Učinili su to na spomen-kosturnici na Maskari gdje su posljednje počivalište našla pedeset i dva vrgorska partizana. Na obilježavanju je sudjelovao i hrvatski branitelj Pavao Radonić Pajso, koji nikada ne propušta priliku za odavanje pijeteta svojim poginulim suborcima iz Domovinskog rata, kao i borcima iz Drugog svjetskog rata.
Nakon odanog pijeteta poginulim borcima i civilnim žrtvama rata okupljenima se obratio predsjednik Udruge antifašista Dragan Brljević i kratko podsjetio prisutne o vrijednosti antifašizma kao svjetske tekovine na kojoj je izgrađena poslijeratna Europa.
Obilježavanje 70. obljetnice oslobođenja Grad Vrgorac je odlučio u cijelosti zaobići. Štoviše, sramotan je izgled zapuštenosti koji karakterizira šumsku stazu koja povezuje Vrgorac i spomen-kosturnicu na Maskari, a o čemu komunalne službe uopće ne mare. Sam spomenik i njegova okolica su zarasli u visoku travu, što je sramotno i za svaku osudu. I dok drugi europski i hrvatski gradovi posvećuju veliki značaj datumu oslobođenja od fašizma, u Vrgorcu o tome nadležni ne mare, iako je Vrgorac dao ogroman doprinos ukupnoj antifašističkoj borbi.
Prema podacima Udruge antifašista, u Drugom svjetskom ratu stradalo je preko četiri stotine vrgorskih partizana. Samo na Sutjesci je poginulo preko 120 vrgorskih partizana. Civilnih žrtava fašizma bilo je preko tri stotine, od toga najviše u četničkom pokolju u kolovozu 1942. godine. Vrgorska krajina je u više različitih fašističkih ofenziva teško stradala. Uništene su tisuće stambenih i gospodarskih objekata, a stanovništvo se razbježalo na sve strane. Poljodjelske kulture i stočni fond su u najvećoj mjeri također stradali u vrijeme neprijateljskih ofenziva. Brojne Vrgorčane su Talijani internirali na Mamulu, a Nijemci u Zemun. Neki su dospjeli i u ustaški logor Jasenovac. Vrgorčani su također hvatani kako bi služili kao živi štit Nijemcima i ustašama u protupartizanskim akcijama po Vrgorskoj krajini. Bježeći pred Nijemcima, nekoliko stotina Vrgorčana dočekalo je kraj rata u izbjegličkim logorima u Italiji i Egiptu, a drugi po planinskim gudurama i špiljama po Vrgorskoj krajini, skrivajući se od okupacijskih vojski. Također, od partizanske ruke tijekom rata i u poraću stradalo je nekoliko desetaka stanovnika Vrgorske krajine, bilo kao vojnici neke od okupacijskih vojski, bilo kao civili.
O atmosferi prigodom oslobođenja Vrgorca 24. listopada Antifašistički front žena je izvijestio: „…Prilikom našeg dolaska u Vrgorac žene su nas dočekale sa cvijećem. Prozore su iskitile sa Hrvatskim zastavama, na svakoj je lijepo izradjena petokraka zvijezda, koju su i prije nas pripremile. Žene su sa velikim oduševljenjem dočekali svoje borce, posipale ih i kitile cvijećem, izvikivale stalno parole 'Dobro nam došli, naši željno očekivani'.“
Post je objavljen 24.10.2014. u 21:25 sati.