Marketing
Nema opravdanja za mene
Jučer sam cijeli dan bio vani, eto nisam uspio ni zgotoviti minimalan post i jako me pogodila činjenica da sam već oko osam navečer polako postajao kvaritelj društva, umor me savladavao i sve teže sam sudjelovao u raspravi. Šteta, jer ne sreće se često odabrana ekipa.
Stvari na koje ne mogu uticati manje me pogađaju. Pisao sam o korupciji u školstvu koja je ugrađena u sustav i prije nego što je zadnje dvije godine osjećam na svojoj koži, skretali smo pozornost gdje se vrti lova u siromašnom obrazovanju no to nikog ne zanima, ne živcira me jer sam nešto pokušao. Maloprije čitam na portalu, nacionalizam potiskuje liberalnu demokraciju u školstvu, na fejsu se svi zgražaju, kao da je liberalna demokracija nešto pozitivno. U Srbiji gdje je kao i kod nas liberalna demokracija na djelu ministar najavljuje zakon o prisilnom radu za ljude s burze. I u Mađarskoj je demokracija gdje te kažnjavaju za fotografiranje na javnom mjestu, i u Turskoj gdje bi vlastodržac zabranio internet kad bi to bilo malo jednostavnije, no ne sekiram se jer sam i o tome pisao.
Na Rabu zbog desetogodišnjaka, sina samohrane majke, ne puštaju roditelji djecu u školu već tri dana u školu, ne znam za taj slučaj, znam za jedan drugi o kojem sam pisao kad je u stvari dijete trpilo nesposobnost odraslih, i ovdje i tamo se svašta blebetalo ali nitko nije potezao odgovornost tih ravnateljica, kod nas je izgleda uvriježeno mišljenje da je njihov posao samo zgrtati lovu, malo za školu od zajednice, malo više za sebe od pojedinaca u situacijama kad donose odluke diskrecionim pravom, ali pisao sam o takvim slučajevima i javno ih spominjao, pa nije briga društvo, nije briga mene.
No ne moći sjediti s ekipom jer su me preko dana potrošile za kvalitetan život idiotarije na koje ionako ne mogu uticati, e to je već neoprostivo, to je već grijeh i rastužuje me. Ne mogu izbjeći da će me sustav koji ne priznajem kad tad dokrajčiti, postoje tehnike ignoriranja istog i treba ih upražnjavati. To iz lijenosti zanemarujem.
Sutra je u Mannheimu je osnivačka sjednica udruge čiji sam član, uspjeli smo usprkos preprekama izglasati par dobrih stvari, nejasno je svejedno kako će se stvari odvijati, te oaze progresivnih promišljanja, iako ne pomažu u praktičnom životu, su mi mnogo zanimljivije od toga tko Bandiću čisti klozete i ostalih pitanja koja se zbilja tiču svih nas.
I o tome sam pisao.
Post je objavljen 24.10.2014. u 12:17 sati.