Marketing
Otpor Washingtonu i Bruxellesu duboko u Europi: Budimpešta se otima kontroli - odbacuje EU pritisak i planira dovesti ruski plinski krak "Južni tok". SAD uvodi sankcije, "neposlušna" Magjarska postaje meta za smjenu vlasti!?
MAGJARSKA pod vodstvom Viktora Orbana sve više postaje "problematična" za sile Zapada, kako za europske elite, tako i za SAD. Jedna vrsta antagonizma prema Magjarskoj se zbog toga već osjeća duže vrijeme, no ovih dana pojedini potezi ukazuju na to da bi Budimpešta uskoro mogla biti identificirana kao jedan od većih izazova za dominaciju atlantističke ideologije u ovom dijelu Europe.
Orbanova vladajuća stranka Fidesz je desničarska populistička stranka. Konkretnih problema s njima ima dosta, prije svega njihovo koketiranje sa sve snažnijom krajnjom desnicom koja zadnjih godina sve više jača. No, u esenciji mađarski politički sistem se također kao i drugdje u Europi svodi na dva snažna centra, desni i lijevi centar.
Kao i svugdje na današnjoj europskoj političkoj sceni, klasični termini ljevica i desnica postaju kontradiktorni, a to je naročito vidljivo u Magjarskoj. Retorika je retorika, prilagođena biračkom tijelu, no ispod površine, u onom ključnom identitetu stranaka - dakle ekonomskom, vladajuća Orbanova desnica razlikuje se od tzv. "ljevice" po tome da je daleko skeptičnija prema neo-liberalnoj ekonomskoj doktrini.
Magjarska nije prva zemlja Europe gdje su se desile ovakve duboke devijacije političkog kompasa, no devijacije postoje samo za neupućene - moderna socijal-demokracija, ono što se već tradicionalno u post-hladnoratovskoj Europi naziva "ljevica", vrlo je sklona neo-liberalizmu, propagiranju šireg utjecaja kapitala i tržišta.
Ne tako davno europska ljevica je bila, od nje se to i očekivalo, kočnica ovim tendencijama. Ne govorimo pritom o nekoj revolucionarnoj ljevici, već o klasičnoj "umjerenoj" ljevici koja je do nedavno brinula o opstanku socijalne države, jednog od najvećih i najvažnijih dostignuća Europe u cijeloj njenoj povijesti. Danas takve ideale europska ljevica jako rijetko zastupa, možda u Švedskoj gdje nova vlast obećava borbu za spas socijalne države, ali malo gdje drugdje. U jednoj Francuskoj imamo na vlasti navodne ljevičare, ali realno politika koju zastupa Pariz, barem u ekonomskom smislu (mada i u drugima), čista je desničarska.
U Magjarskoj također imamo takav slučaj. Štoviše, u Magjarskoj je politički kompas zaista okrenut naglavačke. Vodeća "ljevičarska" stranka, Magjarska Socijalistička Partija (MSZP) vodeći je zagovornik liberalnih reformi i slobodnotržišnih politika. Sredinom 90-ih upravo su MSZP proveli velike tržišne reforme, mjere štednje i masovnu privatizaciju.
Ljevičarska elita u Magjarskoj prodala se krupnom kapitalu kao možda niti jedna druga ljevica u Europi. Takav nakaradni stav doveo je do podjednako čudnih protu-reakcija, a ključna je ta da su konzervativne i desničarske stranke počele zastupati socijalnu politiku, otpor privatizaciji i bankama, državni intervencionizam, regulaciju - drugim riječima, onu politiku koja bi prirodno trebala biti zastupana od strane MSZP i drugih sličnih stranaka
Te činjenice su ključne u razumijevanju aktualne situacije u Magjarskoj. Deklarirani desničari sada provode ljevičarsku politiku dok u isto vrijeme nastavljaju s desničarskom retorikom. Dakako, sve je ovo već dobro poznato u novijoj povijesti Europe - najveće nacističke i fašističke sile počele su u prvoj polovici 20. stoljeća graditi svoju inicijalnu popularnost upravo na ljevičarskim idealima i politikama.
Treba biti oprezan i na vrijeme reći koliko loše to sve skupa može završiti - nakon iskustva 20. stoljeća ta opaska morala bi se neprestano isticati. S druge strane također treba i jasno reći tko je tome kriv - desnica postaje provoditelj ljevičarske politike samo onda kada ljevica ideološki i moralno bankrotira, kada se - jednostavnim jezikom - "proda". Desnica će tada uskočiti među radničku klasu koju je ljevica ostavila na cjedilu dok se bavi visokom buržoazijom i intelektualno si tepa da još uvijek zastupa neke ljevičarske ideale (samo u teoriji i to striktnoj teoriji, daleko od bilo kojeg narodnog laboratorija). Taj fenomen desnici daje prostor kojeg inače nikada ne bi mogla zauzeti pukom desničarskom retorikom koja se toliko često svodi na isključivost i trivijalnosti posve nebitne za život i opću dobrobit pojedinca.
Sve u svemu, to je današnja Magjarska, a Viktor Orban postao je Zapadu "trn u oku" ne zato što je desničarski populist (pa Zapad najviše i favorizira takve, pogledajmo samo Ukrajinu) i zato što pod njim dolazi do degradacije slobode medija (kritizirati Magjarsku, a šutjeti o jednoj Turskoj koju se promovira kao "model" je krajnji cinizam po tom pitanju), već isključivo zbog toga - i samo zbog toga - što odbija implementirati političko-ekonomsku doktrinu koja se svodi na maksimizaciju profita zapadnih kapitalističkih interesa. Drugim riječima, želi više za sebe nego za njih, dok se ljevica spremno prodaje, uhljebljuje i pušta vlastitu zemlju na milost i nemilost hiper-eksploataciji.
Nadalje, kada jedan model stasa prirodno je da će tada tražiti sebi slične saveznike. Ako razmotrimo sve karakteristike Orbanove Vlade, i one dobre i one loše, idealan saveznik nameće se sam od sebe, a taj idealan saveznik je Rusija. Postoje određene velike sličnosti između Viktora Orbana i Vladimira Vladimiroviča Putina i načina na koji upravljaju zemljama. Mađarska stoga ima brojne predispozicije da bude jedan od jačih ruskih saveznika u Europi. Za razliku od Srbije koja se još uvijek nalazi u tzv. "neintegriranom prostoru", Magjarska je EU i NATO članica, a imati takvog saveznika "iznutra" nešto je što bi se Moskvi itekako dopalo.
Štoviše, ako bi taj pristup funkcionirao to bi se svakako odrazilo i na Srbiju jer bi Beograd uvidio da može biti i u EU i zadržati povoljne odnose s Moskvom. Dakako, to bi dovelo i do reakcije Bruxellesa koji bi vjerojatno baš zbog toga počeo odgađati ulazak Srbije u EU, da ne bi eventualno Moskva dobila dva saveznika unutar unije.
Vratimo se na Magjarsku - SAD je već poprilično ljut na Budimpeštu zbog ekonomskog otpora, no upravo jučer dolazi vijest koja bi mogla proizvesti znatnu eskalaciju već napetih odnosa. Naime, Orbanova stranka jučer je u parlamentu predložila amandman zakona kojime bi se zaobišle sve EU kočnice na početak izgradnje ruskog plinovoda Južni tok kroz Magjarsku. Otkako se Viktor Orban zadnji put susreo s Aleksejem Millerom, predsjednikom ruskog Gazproma, sve ide u ovom pravcu, a ovaj amandman zakona doći će kao veliki šok i Bruxellesu i Washingtonu. To će biti neugodna spoznaja da Budimpeštu više zaista ne mogu kontrolirati, a sprečavanje Južnog toka jedan je od najvećih geopolitičkih ciljeva na prostoru Europe.
Kako će SAD reagirati na sve ovo? Već je i reagirao, a reakcije su jako uznemirile Budimpeštu, makar se ovakvo što moglo očekivati već duže vrijeme. SAD su uveli sankcije Magjarskoj - za sada samo protiv političkih i poslovnih "korumpiranih dužnosnika", zabranjen im je ulaz u SAD. No, ovaj potez je posve jasan, ovo je poruka vlastima u Budimpešti, da znaju što slijedi iza toga. Ako Orban nastavi igrati po svome, narančasta revolucija je u Mađarskoj apsolutno zagarantirana, možda već u sljedećim mjesecima.
SAD su sankcije protiv nekoliko magjarskih dužnosnika i poslovnih ljudi uveli prošlog petka. "Odluka State Departmenta je donijeta na temelju kredibilnih informacija da su ti pojedinci, manje od 10, bili ili još uvijek jesu uključeni ili se koriste korupcijom", rekao je Andre Goodfriend, ataše američke ambasade u Budimpešti. "Ti pojedinci, vladini dužnosnici, bivši vladini dužnosnici ili osobe povezane s njima, više nemaju pravo ulaska u SAD", naglasio je Goodfriend.
Koliko se i kojih osoba nalazi na popisu sankcija, nije poznato, ali je svima u Magjarskoj jasno da je ovo bila "zadnja opomena" Washingtona pred konkretnije poteze.
U američkim medijima također je već krenula jedna kampanja protiv Magjarske, pa tako list The Foreign Policy u tekstu od 17. listopada ističe: "Zaista, mađarska prisutnost u društvu demokracija je uvreda za zemlje koje su prevladale ostavštinu komunizma, kolonijalizma, građanskog rata i diktature".
Kampanja protiv Magjarske će se ubrzano pojačavati, a ako je Budimpešta odlučila reagirati na američke sankcije na način da širom otvore vrata početku izgradnje ruskog Južnog toka, eskalacija će biti neminovna i velika.
Svaka priča ima dvije strane, pa tako i ova mađarska. S jedne strane je točno da vlasti nastoje ugušiti tzv. "demokratske institucije" kako bi učvrstili vlastitu vlast. S druge strane te institucije su zapravo nevladine organizacije direktno finacirane ili iz Bruxellesa ili iz Washingtona, a krovni im je interes - makar često djelovali "okolo naokolo" - osigurati stabilnost ustroja koji pogoduje neo-liberalnoj ekonomskoj doktrini, u prijevodu - primarno stranom kapitalu.
Sve istinito i poluistinito kontra magjarskih vlasti što će se u narednom periodu snažno potencirati biti će ipak u svrhu političke agende, ne stvarne kritike. Taj sraz će biti zanimljiv jer se odvija "duboko" u Europi, a ishodi ovakvih situacija uvijek mogu rezultirati raznim "domino efektima". U Europi danas imamo veći broj zemalja koje su vrlo nezadovoljne politikom koja im je nametnuta, čak i među naizgled "najlojalnijima" imamo brojne kritike, ali se one još ne iznose javno.
Zbog Ukrajine SAD je natjerao velik dio Europe da žrtvuje vlastite nacionalne i ekonomske interese. Prije ili kasnije ove zemlje će se početi buniti, a početak te konkretnije pobune mogla bi biti upravo Magjarska.
Izvor: The Foreign Policy i Advance.hr
Post je objavljen 23.10.2014. u 22:39 sati.