Marketing
Pad Mikija Zagrebačkog
Ode Bandić! Tko zna jel' će se ikada više vratiti i pod kojim uvjetima i na kojem mjestu, al' se nadam da će što duže ostati iza rešetaka, jer takvom tipu čovjeka je i tamo mjesto. Pomogao je samo onim građanima koji su mu mogli omogućiti jeftine glasove na lokalnim izborima, gdje je sa mrvicama kupio glasove „sakupljača sekundarnih sirovina“ obećavši im vodu, elek.energiju i asfalt. Takav sloj ljudi koji samo krade, skuplja otpatke, preprodaje i masovno krše zakone, jedva je dočekao svog spasitelja u obliku Miki Zagrebačkog koji je sa novcem poštenih, radišnih, obespravljeni i potlačenih radnih masa gradio onima koji to nisu zaslužili „život dostojan čovjeka“. Legalizirao kuće, dao građevinski materijal, normalnom čovjeku nezamislivo. Ni jedan pripadnik takvog kvarta nije plaćao porez i bolje žive, nego oni koji rade i plaćaju previše harača gradu Zagrebu.
Druga stvar. Veliki izvor glasova dolazio je Banditosu i njegov bandi od zaposlenika svih mogućih gradskih organizacija koje su dobivale novac iz gradskog proračuna. A znamo, koliko puno rade one babe za šalterima ili pak neobrazovani krezubi, bahati i bezobrazni zetovci. Užas, svatko tko je ostao jedno duže vrijeme u Zagrebu silom ili milom(bilo nesrećom jel' se rodio ovdje ili pak bio poslom ili studijem ovdje....) zna koliko neugodnosti može proizvesti zetovac koji bdije da netko nije slučajno, nelegalno ušao u gradski prijevoz tokom prometa istog. Samo ako su glasovali ti zaposlenici i njihovi članovi ne računajući „čokoladne“ iz Kozari boka, Miki zagrebački je sa velikom prednosti dobivao lokalne izbore, te mu nitko nije mogao ništa dok slijevao novac malog čovjeka sa skromnim primanjima u privatne džepove.
Vele da je „otišao čovjeka iz naroda“. Pa, naravno kada je narod bagra koji je na raznorazne načine korumpiran, te im povlastice od nepoštenih političara, gdje mu jedni daju vlast, a on njima mast. Dok većina naroda koja ne radi na gradskim(državnim) jaslama sve teže i teže podnosi ovu mafijašku organizaciju sastavljenu od glasača na izborima i beskrupuloznih političara. Stoga, možemo reći da je Bandić kriminalac, jer je i njegovo biračko tijelo takvo, kriminalno. Ako narod bira kriminalca onda je i on sam sklon sumnjivom moralu.
Opet, drugi glasovi, vele da se ne smije nikoga optuživati prije same pravovaljane presude. O.K., nekome trebaju dokazi nevinost Mikija zagrebačkog, al' meni ne trebaju, kao što mi ne trebaju da Gospod Bog postoji. A, na primjer, ateistima(i novoatesitima) trebaju. Pa, na primjer, nitko se nije mogao zaposliti u mafijaškim gradskim organizacijama, ako nije bio sa vrućeg hercgovačkog kamena ili pak drugačije interesno povezan sa nekim iz te banditske organizacije. A, baš upravo se nedopuštena zaposlenja koliko je dosada poznato Miki zagrebačkom stavljaju na teret. Tko bi to rekao? Evo, dokaza! „Geni kameni“, a ne stručnost su uvjet za rad u banditskim gradskim organizacijama. Kao i za dobivanje gradske imovine. Nešto poput one dvije krmače koje su se bavile nekakvim čudnim muškim športovima gdje su bacale nešto s ramena il' tome slično. Obje su bile na listi za gradsku skupštinu našeg Banditosa zagrebačkog, al' jedna je ušla u istu, dok je druga ostale po strani. Takve dvije krmače(izgledom i karakterom) su odmah stale u obranu svoga „tate“, na način vrlo sličan kako mamićevi plaćenici brane svoga Šefa. Jedna je na plači gradskih obveznika i dobila stan od grada, a druga je svojedobno cmizdrila pred TV-kamerama, jer ju stari veterani iz ZŠS nisu dal' da vodi glavnu riječ i istom, a nju jednu bole leđa od bacanja kamena sa ramena, a Banditos joj puno može u njezinim projektima kada najbrže tankonošce želi dovesti na nekakve mitinge gdje isti trče u krug.
Zasada toliko od mene, al' još mi je velika želja obraditi Mikija zagrebačkog kao praktičnog katoličkog vjernika i velikog dinamovca koji je čak i počasni predsjednik Mamić Uniteda, u svjetlu događaja koji se oko nas zbivaju ovih dana. Mogu zaključno na ovaj tekst, reći da mi je vrlo drago zbog novog uspjeha Mikija zagrebačkog, te da su mnogi gnjusovi i zmije nemirno spavale ovih dana iščekujući, dal' će ili neće doći po njih ili pak strepeći nad sudbinom dal' će sutra imati masno plaćeni posao na kojem ne rade ništa. Ah, radi Mikija zagrebačkog sam u ponedjeljak prvi put nakon dugo vremena kupio dnevne novine, čak dvije različite vrste, te sam za to dao 14 kuna, al' mi nije žao, ako je to za Mikija zagrebačkog, za njega bih čak dao i 15 kuna. Samo da malo pročitam o njegovoj muci i jadu. Dočim, primjerice za „čokoladne“ ne bih dao ništa. Radije si kupim pravu čokoladu.
Ah, što ovo lijepo krijepi dušu, kada se među nama očituje Gospodinova nazočnost. Hvala, Ti Bože!
Post je objavljen 23.10.2014. u 20:48 sati.