Kod Ivanić Grada stopirala me je jedna žena srednjih godina. Vidi se na njoj da je to osoba sa sela. Kad bi tražili gadniju ženu u cijeloj okolici ne bi je našli. Ali ja svijedno joj stanem i pitam dokle ide? Ona kaže: jel može do Čazme? I tako ona se s menom vozi i kaže mi kako nema novaca za autobus. Zatim je počela mi pričati o Bogu i kako su se ljudi otuđili... Iznenadila se je - kada sam joj rekao: da "jebem Boga" da joj nije On pomogao nego Branko Stojković - Štit. Te, da mi taj Bog nije telefonirao da je uzmem u auto. Između ostaloga reko sam joj - da me krivo ne shvati - da ja štujem pavog Boga "sebe" a ne lažnoga, kojega svi licemjeri časte...
BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT
http://crostojkovic1958.blog.hr