Nije to neka čeka, sačekuša ili kaj sličnog, ali je prava pravcata osmatračnica. Zapravo, biti smješten u samom srcu grada ponekad i nije neka privilegija, ali za pobrati koju zanimljivu fotku je. Dakle ono što smeta same stanovnike centra (buka, galama dan i noć i vječna gužva) jednako je neugodna i za one koji se odluče boraviti u centru. Meni su jutra bila zanimljiva jer sam imala sjajnu osmatračnicu na dio gdje se stalno nešto dešava. Pa da puno ne piskaram fotke će reći više.
Rano u jutro ovi statisti kreću na lokaciju gdje se snima nastavak Igre prijestolja.
U večernjim se satima vraćaju ostaviti kostime i umorni od vrućine odlaze na odmor do drugog dana.
Onda prije nego navale Japanci, azijati, južno-amerikanci, i ostali svijet, gospoje prošeću pasiće.
Poneki usamljenik lijeno preko ulice prođe, koferi se jave, a i zaljubljenici u jutarnje fotkanje.
Sve treba dobro podesiti kako bi uspomena bila što ljepša.
Pripremaju se štandovi proizvoda iz okolice
Ipak prije nego turisti krenu u grad valja makar sendvič pojesti u miru.
A onda iznenada krene rijeka ljudi svih boja i govora. Žamor je tako velik da mi nije jasno kako uspiju čuti išta od turističkih vodiča. No ima i onih koji su na poseban način taj dan na tom mjestu
Ponekad sunce stvara veliki problem
I eto prvih turista u čipkastim oblekama.
Sve je to lijepo, ali ja sam uživala u ovim nošnjama iz Konavala.