Marketing
Ćudoredni gospodin Ripley
Nikako mi nije polazilo za rukom pronaći posao, ujutro bi se probudio, ispio kavu i napisao 20 000 molbi (štono kažu ameri, practice makes perfect), zatim bih besciljno lutao gradom.
Jednog poslijepodneva susreo sam tako Jurija, mog cimera iz studenskih dana, nisam ga vidio čitavo stoljeće, bili smo si dobri u to vrijeme, skoro pa prijatelji, usudio bih se reći. - Čime se baviš - upitao je.
- Trenutno tragam za poslom - otpovrnuo sam.
- Ukoliko si zainteresiran mogu ti srediti posao na groblju - rekao je dobrohotno.
- Taman prema mojim kvalifikacijama - promrmljao sam isfrustrirano i dodao – ma, daj što daš!
Zapisao je telefonski broj i obećao da će se ubrzo javiti. Bio sam skeptičan, nikada mi nitko od poznanika i rodbine nije pružio niti mali prst, a kamo li ruku. Sutradan je zazvrndao telefon. Bio je to Juri. – Sređeno – rekao je – javi se tu i tu, tom i tom.
- Hvala stari, pravi si drug – istisnuo sam ganut.
- To je najmanje što mogu učiniti za tebe. Na kraju krajeva ti si me spojio sa Patricijom. U braku smo već deset godina, imamo troje prekrasne dječice. Nisam ti to rekao?
Dobio sam posao noćnog čuvara na glavnom gradskom groblju. Moj zadatak bio je da slušam radio, gledam tv, pijuckam zagorski kiseliš razblažen s mineralnom vodom i pušim jeftine cigarete. Povremeno sam morao baciti pogled na nekoliko sigurnosnih kamera i prošetati grobljem da provjerim ima li možda «paranormalnih» aktivnosti.
- U pravilu ništa se ne događa, no katkad možeš zateći neprijatelje antifašizma kako vandaliziraju spomenike NOB-a --- kradljivce cvjetnih aranžmana, osobito u vrijeme Sisveta --- usmrđene adolescente što se nasmrt opijaju i prizivaju duše pokojnih na grobovima oceubojica --- ima i sotonista, sriču psalme crne mise na latinskom, unatraške, dok stoje unutar stipsom iscrtanog pentagrama --- i gradske vještice na sabatu, bajaju, vračaju, puštaju pijevcima krv, piju mlijeko od tovara pomiješano sa izmetom šišmiša --- te duhovi, dakako - rekao je moj supervizor Miško posprdljivo.
- Duhovi – hinio sam prestravljenost.
- Da, ali oni su posve bezopasni.
- Zar tako?
- Pa, ne znaš li to?
Posao na mjestu noćnog čuvara poticao je već drugi tjedan bez posebnih uzbuđenja. U petak, 15. listopada, u dva sata izišao sam u ophodnju. Večer je bila blaga, zrak je mirisao na mokri duhan i prolaznost. Na nebu se kočoperio pun mjesec. Vidljivost je bila tolika da sam isključio baterijsku lampu.
Počelo me obuzimati neko žalobno raspoloženje dok sam hodao Mrtvačevom stazom.
Sva naša nastojanja, sve naše ideje, svi naši stavovi, sve naše tajne i laži, naša bol i naša ljubav završit će ovdje, dva metra ispod zemlje, u posvemašnjem zaboravu. Već u sljedećem naraštaju nitko neće znati jesmo li kroz život vodili teške borbe ili nam je išlo kao po loju ---jesmo li po nasljednom pravu baštinili obiteljsko blago i društvene veze ili smo se neprekidno davili u živom blatu i govnima --- jesmo li mudro iskoristili talente ili smo ih se odrekli ne bi li nadišli vlastite nedostatke --- jesmo li proživjeli skrovit, kukavan ili odvažan život --- jesmo li bili imperativno moralni ili je naš moral bio rastezljiv kao žvakaća guma --- jesmo li preferirali moć ili ljubav --- No, sve je to ionako nebitno. Koračamo kroz život podarujući mu Smisao. Činimo to kroz narativ, pretvarajući ga u priču, što nas navodi na posve krivi trag, razmišljao sam.
Zatekao sam se u sektoru C, sjever-sjeverozapad, kada mi se učinilo da čujem ljubavne zvuke.
Zastao sam i naćulio uši.
O-da, netko je u neposrednoj blizini prkosio javnom redu i ćudoređu.
Isključio sam voki-toki i počeo se prikradati mjestu zločina. Ubrzo, na nadgrobnoj ploči prekritoj mahovinom, podno starog naherenog spomenika obraslog bršljanom, s natpisom koji je izbrisalo vrijeme, ugledao sam muškarca i ženu u misionarskom položaju. Bili su kao od majke rođeni. Grob je bio okružen sa 12 svijeća, izbrojao sam.
Pritajio sam se u grmu s namjerom da ih zaskočim na samom vrhuncu. Zlurado sam se cerekao u sebi...
Međutim, trajalo je to. Žena je stenjala, ječala, mumljala, prigušivala glasove koji su se nekontrolirano otimali iz grla. Bila je bombočić, prava mala džepna Venera, nešto poput Kylie Minogue u najboljim danima. Tip koji ju je prašio također je bio savršen, baštinik doriforovih gena, nešto pak poput Matthew Mcconaugheya, s tetovažom kineskog zmaja na leđima.
Tada je Matthew promijenio položaj i zajašio Kylie straga. Žustro je nabijao.
To-to-to.... daj mi ga --- daj... --- to to to ... bivala je ona sve glasnija.
A sada iznenađenje večer, rekoh u sebi, spreman da izronim iz mraka kao sablast. I umalo ne nadrapah! U posljednji tren zamijetio sam futrolu sa pištoljem. Mogli bi me okrutno kazniti shvate li da ih uhodim, pomislio sam i ostao pritajen. Vrag da ih nosi, ionako ne čine nikakvu štetu!
Matthew je ponudio Kylie da ga oralno dovrši. Nije imala ništa protiv, sisala je kao profesionalka. Matthew je urliknuo strašnim, primordijalnim urlikom, Kylie je spremno progutala tekuće uzbuđenje, do posljednje kapljice ejakulata.
- Kakvo pražnjene, sestro – rekao je Matthew promuklim glasom. - Kao da mi je tijelom prostrujalo milijun volti!
- Sve za tebe, dragi brate – odvratila je Kylie i počela se odijevati.
U njezinom međunožju spazio sam pimpek. Razrogačenih očiju, u nevjerici promatrao sam kontrast između zanosnog tijela savršene žene i tog visuljka dolje.
Par se odjenuo bez riječi, pa rukom pod rukom, ujednačenim korakom, pošao u noć. Njihove siluete isčezle su alejom brestova kao suludi san.
Još neko vrijeme ostao sam skriven u grmlju, a zatim sam uskom, ciglom popločenom stazom pošao na suprotnu stranu. Potrajalo je dok sam se zaobilaznim putem vratio u zaštitarske prostorije.
- Gdje si do sada - upitao je supervizor Miško - da te nije kakva dušćica uštinula za dupe?
- Sve je pod kontrolom - odgovorio sam pripaljujući cigaretu.
Muzika za ugođaj: Kylie Minogue - Sexercize - Official Video
Post je objavljen 22.10.2014. u 14:03 sati.