Dodirujući samoću
kao da preko kamena
ja dodirujem tebe...
Duboko u meni ti negdje živiš
i ponekad, uspije mi na tren
izvući te na svjetlost dana
preko svojeg osmjeha i usana...
Koju sekundu,ne više, i nema te.
Sve su to posjeti i krizanteme
u onaj mrtvi čas gdje je vrijeme
ipak stalo za nas...
Na tren...