kad odrasteš
oblici najave ljepotu
upoznam te
negdje daleku
istim putem krenuo sam
vozi li tramvaj put plavoga neba
ušuškan u snove
nisam sam na svijetu
plavo ono ponad Zagreba
suza u Medvedgradu
toplo je i u hladu
ti bi sve bacila kroz prozor
dosadno bi blio u staračkom domu
zbog šećera nema pekmeza
čime bi namazala lice
okus pogodio bih odmah
sladoled čokolada
dozvolili bi
poljubac jedan
onako jezikom da ti nacrtam oči
ona medvedgradska suza
podcrtava vječnost
dubinu daljine vjekova
tramvajskom prugom
igraš preferans sa dugom
u boju
za opstanak
crveno sunce na zapadu
možda je bolje žuta na istoku
popravi više taj balkon
neće biti zastoja u prometu
stići ćeš u grad
dugi si boje ukrala
kako da te ulovim
nema žute u jutrima
nema ni crvene u zalascima
i nije noć
plavo me smiruje
kad odrasteš
bit ćemo jednako odrasli
sve će biti jasno
i modro