Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mecabg

Marketing

Nobel ili miss Univerzum

Mašta čini svašta
Kao dijete maštala sam postati miss ili dobiti nagradu Nobela, dvoumeći se izmedju ljepote i pameti. Željela sam biti i kondukerka i otvarati i zatvarati vrata ljudima koji se vozaju.
Rasla sam kao iz vode, u modi su bile male, punačke.
Kosa plava, kao strijela ravna, trebalo je imati crne kovrdja
Oči zeleno žute, ovisno od raspoloženja mada sam ja sve ubedjivala da su plave kao more, trebalo je imati crne kao kava
Pitam se ja sad, kad su u modi silikonke, ispeglane, ofarbane plave kose, na štulama, da li se ta titula meni može dati retroaktivno. Bilo bi pošteno.

Kako je prva opcija otpala, bacila sam se na drugu.
Išla sam u onu odvratnu školetinu gdje su me od prvog do zadnjeg dana gnjavili stalno nešto zapitkujući.
Trebalo je dočekati ove dane. Sad imam nekoliko mogućnosti.

Nagrada za ekonomiju.

Tu sam zaslužila ne jednog, nego dva Nobela balansirajući od placa do radnja koje imaju sve neke SALDE, AKCIJA i slične ponude robe za badava. Firmirana roba se daje i sa 120% popusta. Kako im je to uspjelo ne znam, ali za Nobela jeste.

Nagrada za biologiju i medecinu.
I tu sam se našla. Od pilića, koje su se prvi dio života pretvarali da su koke, i dobivale bolju hranu kao buduće nosilje, počeli su se pojavljivati koke s krestama, debelim kljunovima za tuču i ostalim petlećim, muškim, ratobornim, karakteristikama. Najveće razočarenje su bile tri koke velike kao nojevi. Prvo je izletio Sofronije, po djedu,zavodniku svih koka u selu, pa onda Nedefinisani koji se dugo kolebao što da postane, ali gledajući ljudski rod, opredijelio se za pijetla. Treća koka je bila ogromna, pomalo sam se bojala da joj pridjem. Sirotanka je imala problema s nogama pa sam joj kuhala koprivu, izdvajala je i mazila hranom. Nije me bilo tjedan dana na selu, Vratim se ja, a moja koka, ne da je noj, nego dinosaurus s krestom i veselo trči meni, a ja na vrata bež ... bež ... Smije se glavnokomandujući, to je Trtomir, ne da nijednom petlu prići kokama. Zaveo neki svoj red.

Nagrada za mir me nešto i ne privlači.
Kad bi bilo sve kako treba, većini bi bilo dosadno, a tko voli dosadu ?? Što bi radili i naši vredni političari ??

Nagrada za književnost.
E tu sam te ček'o. Imam gomilu načvrkanih stranica. Ako se izuzme moj briljantni doprinos blogu jer blog još nije nominiran ni za Oscara polularnosti, o Nobelu da ne govorim, za Pulzera nisam sigurna, Imam napisanih divnih knjiga. Stvarno su prekrasne, divim im se i uživam. Jednu sam i objavila, ali čitali su je samo oni kojima sam rekla da ću se smrtno uvrijediti ako to ne urade. Što su mogli, divili su se. Do konkurencije za nagradu još nije došla, samo greškom, sigurna sam. U Zagrebu su rekli za većinu mojih remek djela da je bolje objaviti u Beogradu. U Beogradu, da je ipak bolje u Zagrebu jer ima dosta hrvaštine ma što to značilo. Na Rijeci su tvrdili da je sve odlično, ali je suviše jako za njih i da će se javiti ... Čekam, a izgleda da ću se načekati. U drugim gradovima nemam protekcije na književnom, a ni na drugom planu.Za pare svi hoće tiskati, a tu nisam nisam ja dovoljno jaka.

Kako po svoj prilici i ta opcija otpada ostade treća, kondukterka u tramvaju. Problem je samo što kondukteri više ne postoje sve samo neki glupi automati koji ne rade ksss…ksss što me je privuklo tom zanimanju.
Do daljnjeg mašta stop, a ti AnaM, ili mecabg u realu pa šta ti bude.
Hm ... nadam se još u blog.
Tu su sve fini ljudi pa možda nešto porade po mom pitanju popularnosti ...
Ako mi ne dodjele Blogooskara ili miss Bloga, ostaje da me unaprijede za konduktera bloga, pa da vičem od zore, vjesti Bloga, čitajte najnovije noćne vjesti... Cool blogeri naprijed, pogurajte se do top- a, ali molim samo polako ima mjesta za sve . Vi dolje fresh- evi polako još ste mladi, dječica bloga ... dokažite se dobrim komentarima ...
Sad još malo sačekati i eto mene slavne ...


Post je objavljen 20.10.2014. u 17:38 sati.