Marketing
Natuknica 8: Dalmatinski
Ponedjeljak je, počeo je ZFF, čika caneta nema još jednu godinu zaredom, a sunce je još jednom ustalo iz svojeg kreveta...
Svaki parti, svako parti nabrijavanje, svaki after (koji je, poznato je, ponekad bolji od partija), svaka pribrija i, ne manje važno, permanentna opuštenost koja je za sve navedeno na neki način uvjet mogućnosti – zna to i jedan prljavi pozitivistički remeta – predstavlja komunikacijsku situaciju. Preduvjet svake funkcionalne komunikacijske situacije, zna remeta i to, jest baratanje manje-više sumjerljivim kodiranim sustavom znakova, kolokvijalno – istim jezikom. Koliko je u svakoj od gorenavedenih komunikacijskih situacija značajna ili presudna upravo verbalna komunikacija, a koliko se svaki pojedini dominantno oslanja na neke druge kodove podložno je naravno raspravi. Ova se natuknica bavi upravo apostrofiranim aspektom: specifičnim verbalnim kodom kojim se partijajući kolektiv, na čelu s MIP kolektivom, služi prilikom neke od navedenih komunikacijskih situacija, nipošto isključivo, no preferabilno u kontekstu partijanja. Radi se, drugim riječima, o u navedenim situacijama upotrebljavanome idiomu.
Domaća Wikipedija idiom, pomalo neprecizno, uključujući i definiciju idiolekta, no za naše potrebe upotrebljivo definira kako slijedi: 'Lični idiom podrazumeva naročite osobine određene ličnosti po kojima je ona lako prepoznatljiva u ponašanju ili interakcijama sa drugima. Uključuje sve što je razlikuje od drugih (način odevanja, maniri, mišljenje, postupci u ophođenju, navike i dr.)'
U nastavku ću ukratko ocrtati neke osnovne karakteristike spomenutoga parti-idioma, nazvanog za ovu priliku radno 'Partijom'. Ne znam staviti potreban naglasak, ali i remeti je jasno da ovu složenicu nastalu križanjem pojmova 'parti' i ' idiom' ne treba miješati s partijom pokera, takozvanom 'dobrom partijom' ili Socijalističkom radničkom partijom na čelu sa Stipom Šuvarom (pokojnim).
Partijom, koji inače odlikuju formalna obilježja bliska srpskohrvatskom ili hrvatskosrpskom jeziku (s njima on ugrubo dijeli gramatiku, ortografiju, sintaksu etc.), temelji se prije svega na intenzivnoj, glasnoj, ekscesivnoj, na sve na sve načine izvitoperenoj i do paroksizma dovedenoj upotrebi dalmatinskog dijalekta, prije svega od strane njegovih neizvornih govornika. Dakle, Partijom bi smo mogli označiti vrstom 'hiperboliziranog dalmatinskog kao drugog jezika (second language), u intenzivnoj komunikacijskoj situaciji bilo koje vrste, preferabilno parti situaciji'. Imperativi ekscesivnosti, hiperbolizacije, improvizacije i izvođenja vokabulara po načelu ekvivalencije odnose se stoga posebno upravo na izvorne govornike dalmatinskog i sličnih ikavskih dijalekata.
Glavna je glasovna promjena koja karakterizira ovaj idiom koji je u stanju pomoći svakom partiju, svakom afteru i svakom opuštanju – ali i zabezeknuti te iznimno smoriti nepartijajuće i neopuštene elemente, s naglaskom na izvornim govornicima ikavskih dijalekata – tzv. partijalizacija. Pri partijalizaciji samoglasnici (a,e,i,o,u) ispred ili poslije konsonanta, prelaze u samoglasnike (a,e,i,o,u), no sada odabrane posve nasumično (s jakim ipak naglaskom na samoglasnik I).
Za MIP kolektiv, te svaki drugi primjereno partijajući kolektiv, predstavlja partijom žargon autentičnosti.
Identificirati govornika koji se služi Partijomom najčešće nije komplicirano. Riječ je prije svega najčešće o remeti, u najmanju ruku bepu te krkanu ili đikanu, u najboljem slučaju barbi, pod utjecajem najmanje nekoliko opijata istovremeno, često djelomično ili potpuno razodjevenom (još češće s hlačama i/ili gaćama spuštenim do gležnjeva), koji, recimo na plesnom podiju – istovremeno ne prigovarajući na kvalitetu glazbe te izvijajući van ritma kukovima – urla npr: 'A sinjorina, a ićeš li milo itić do onog crnog DJ-a Picika i pibrinit se da rimeta kinacno pisti TBF???' Pritom možete biti sigurni u jedan od dva ishoda: komunikacijska će situacija pod a) biti iznimno uspješna i parti plodonosna, ili, pod b) DJ će, kao pogođen sendvičem u čelo, ekstremno smoren napustiti zabavu.
Slijede primjeri u korist teze da Partijom ipak nije proizvod MIP kolektiva, već dio domaće parti baštine. Idu Flego i Pijavica mnogo mamurni s Kamenica prema Komiži (Kimiži!) i žude ondje pojesti picu. Usput mlataraju rukama, šutiraju konzerve, klepaju se međusobno trstikom i urlaju: Triba pacu pojist, sid idma, e, triba pacu pojist, eee!! Zatim, otvorivši meni picerije Charlie, ondje nalaze picu 'Paca', koju zatim i poručuju te konzumiraju. Još znakovitije, čemu dodatni komentar nije potreban: glavna zagrebačka ulica već se čitav niz godina zove, kako bi se i trebala zvat svaka normalna glavna ulica, jednostavno Ilica.
sastavio: Piga a.k.a Pujavica
Post je objavljen 20.10.2014. u 12:19 sati.