(u akrostihu)
Prijatelju Kemalu Mustajbegoviću*
Kroza me strúje osjećaji sjetni
evo i danas dok se ptice jate –
milinom pjeva božanstvena da te
azur ispuni do ushita cvjetni.
Lijepu ti narav pamtim ko dah ljetni –
eno ju i sad godine ti prate;
pa, kada dobre namjere joj svrate,
u njima vidim trenutak naš sretni.
Nostalgija se javi iznenada
odlascima nam u davna vremena
sanjali kad smo pred noć drevna grada
rujna obzorja nekih novih dana;
elan se, dremljiv, prene iz bremena,
ćuteć u duši, što ti bje predana,
emocija plam u čast rođendana!
(Zadar, 15. listopada 2014.
__________________________
* - Kemala sam, zapravo, upoznao davnih 60-ih prošloga milenija,
dakle, u vrijeme studiranja na zadarskom Filozofskom fakultetu
– kao neposrednog i dragog kolegu i prijatelja, s kojim sam se pak
družio, jer smo obojica surađivali u ondašnjemu „Narodnom listu“,
u kojemu smo, svaki u svojoj prilici, uređivali i kulturnu rubriku. No,
navlastito se s radošću sjećam njegova kraćeg izvješća, objavljena
u ovom listu od 31. listopada 1987. godine, a koje sam izvješće
bio pridodao i literaturi na kraju zbirke mi sabranih (101) soneta
„Zatočenik mora“, objavljene 2003:
"Petnaest soneta uglavnom je nedovoljno za samostalnu knjigu,
međutim Dobrin sonetni vijenac ("Zadarska ogrlica", op. ured.)
nagrađen prošle godine drugom nagradom na natječaju bjelopoljskih
"Odziva", teži određenom kvalitetom. Roko je Dobra poznat kao
vrsni majstor ove složene pjesničke forme, još kad se tome dodadu
izvanredne ilustracije Mojmira Mihatova – tada ova knjiga ima
apsolutnog opravdanja".
Post je objavljen 19.10.2014. u 17:41 sati.