Evo jednog texta za one koji misle da je život "zajebancija"
• Sve više ljudi, pa čak i krštenih duša upada u zamke zloga, neki iz neznanja, neki iz bunta prema Bogu i Crkvi, neki iz dosade. Bez obzira o čemu je riječ, posljedice mogu biti katastrofalne: gubitak volje za životom, bolesti, đavolska tlačenja svake vrste. Jedini protulijek je kvalitetana informacija o tome kako pronaći put u život, i oslobođenje, ako je osoba već zarobljena. Za početak, pred nama je jedan izvrstan intervju mons. Milivoja Bolobanića, bivšeg vikara Zadarske nadbiskupije, vrsnog poznavatelja ovoga područja i povremenog egzorcista.
Tko je Sotona, monsinjore Bolobaniću?
-Sotona je duhovno stvorenje koje je Bog stvorio dobrim i slobodnim, kao i čovjeka, ali se Sotona nepovratno i nepopravljivo izopačio, zloupotrebljavajući darovanu mu slobodu. Znači, Sotona je duhovno biće, ali osoba, nadmoćna svakom duhovno-tjelesnom stvorenju, a pogotovo svakom samo tjelesnom biću. Stoga Sotona, koji je samo duhovno biće, izopačena inteligencija bez tijela, djeluje na čovjeka najlakše preko duhovnih procesa – mašte, utopističke logike, slijepe oholosti duha da je čovjek sam sebi dovoljan i da mu je Bog nepotreban, slijepe logike da je sve postalo samo od sebe… Ali na čovjeka Sotona djeluje i putem osjetila i požude. U svoj svojoj izopačenoj zloj naravi, Sotona koji ne može ne biti zao, samo je sredstvo, instrument u Božjim rukama, kojim se utvrđuje na ovozemaljskoj pozornici tko su Božja djeca, a tko su oni koji će otići za tim zlim duhom, Zloduhom, u blato i tamu vječne propasti. Čovjek je na zemaljskom životu da bi Boga upoznao, iluzija o tome da se čovjek može ostvariti bez Krista samo je zavaravanje.
Predgovor Vašoj knjizi napisao je don Gabriele Amorth, egzorcist Rimske biskupije i (bivši) potpredsjednik Međunarodnoga udruženja egzorcista. Govori li Vaša knjiga o egzorcizmu i jeste li Vi egzorcist?
- Knjiga Kako prepoznati zamke zloga, ne govori o egzorcizmu, iako se dotiče toga područja. Egzorcizam, kao službena molitva Crkve, primjenjuje se samo na osobe koje su u potpunosti opsjednute zlim duhom. Danas Crkva ne daje općenito odobrenje za egzorcizam, nego ustupa ovlasti i određuje osobe koje mogu provesti egzorcizam za pojedine slučajeve. Svećenik određen za tu vrstu djelovanja traži odobrenje od svoga nadbiskupa i tek po njegovu odobrenju pristupa izvršenju.
Vi, dakle, imate dozvolu za egzorcizam?
- Egzorcist sam u slučaju kada za to dobijem odobrenje. To može biti svaki svećenik, ali ih je malo koji se time bave.
Kojim temeljem Vam biskup izdaje odobrenje za egzorcizam?
- Kada svećenik otkrije da je neka osoba opsjednuta, on traži od svoga biskupa odobrenje za egzorcizam. Biskup procjenjuje je li dotični svećenik sposoban za to i, eventualno, daje mu odobrenje. Tako sam i ja u nekim slučajevima imao odobrenje da mogu obaviti egzorcizam.
Na području Zadarske nadbiskupije?
- Da.
Kad je to bilo zadnji put?
- Nedavno, kod jedne djevojčice. Bila je potpuno zanijemila, a u sebi je stalno imala prisustvo glasova, zao duh joj je stalno govorio, prijetio. Nije mogla govoriti niti čuti, ali je mogla pismeno komunicirati. Ja sam joj postavljao pitanja, koja, uvjeren sam, nije ni čula, a ona mi je pismeno odgovarala. Prema njezinim odgovorima shvatio sam u kojem je smjeru zao duh navodio njezino razmišljanje. Zatražio sam od nadbiskupa odobrenje i nakon molitve egzorcizma djevojčica se potpuno oporavila, mogla je normalno govoriti i čuti. Oslobođena je zloduha. To su naravno krajnji slučajevi i vrlo rijetki. Djelovanje zlog duha je jako raznoliko, ima čitav spektar mogućih djelovanja.
Na primjer?
- Zao duh djeluje na ljudsku maštu, stvara vizije, auditivne i vizualne efekte, zavodi ljude. Iz iskustva poznajem brojne varijante djelovanja zlog duha, protiv kojih se ne poseže odmah za egzorcizmom. Egzorcizam je zapravo najjača molitva koju Crkva ima i koristi se u krajnjim slučajevima. Postoje i molitve otklinjanja kojima se ljudi oslobađaju od utjecaja zlog duha.
Postoji li neki neutralni prostor između pripadosti Bogu ili Antikristu?
- Ne, ne postoji. Čovjek, po svojoj naravi, ne može živjeti ako se ne klanja nečemu umjesto živome Bogu kojega odbacuje. Ako se ne klanja Bogu, čovjek se klanja svome “ja”, robuje ugledu, ljudskim priznanjima, svojim sposobnostima, karijeri, taštini, klanja se svojoj oholosti, klanja se svome tijelu, čovjek se klanja i svom novcu koji postaje njegova jedina preokupacija i vrijednost. Na taj način čovjek se klanja Sotoni u njegovim najrazličitijim očitovanjima. Srednjeg puta nema, ili s Bogom bivamo ispunjeni istinskom slobodom srca, ljubavlju i mirom ili bez toga nam ostaje ropstvo, mržnja i nemir. Ovi procesi nisu uvijek očiti, ali se odvijaju i čovjek nužno završava na jednoj ili drugoj strani.
Zar je Vaš svijet stvarno podijeljen crno-bijelo, na božansko i sotonsko?
- To nije moj svijet, to je jedini svijet u kojem svi živimo, to je i vaš svijet.
Okomljujete se u knjizi na “sotonske prakse” – okultizam, magiju, vračanje, astrologiju, zen-budizam, akupunkturu, džudo, karate, kiropraktiku, vjerske sekte, Sai Babu…
- Pojave koje ste nabrojili prava su pošast današnjeg vremena; one su ne “tehnike” ili “zabava” nego su nosioci jednog novoga svjetonazora koji se zove – vječna propast i smrt. Čovjek današnjeg vremena ne otvara srca pravome Bogu da on ispuni njegovo srce, ne klanja se jedinome Bogu koji mu donosi pravu ljubav i mir, te se stoga suvremeni čovjek klanja mnoštvu idola, padajući u ropstvo idolopoklonstva i grijeha. Neke od praksa koje ste nabrojali otključavaju, a neke širom otvaraju vrata ljudskoga srca Sotoni. New Age je, recimo, sotonski, sinkretistički nauk. Samo bih upozorio na opasnost sotonskog proroka Paola Coelha, koji je prorok New Agea i koji preko svojih knjiga truje srca milijuna ljudi dajući im iskrivljenu i lažnu sliku Boga, naviješta im Boga kakav ne postoji, osim u njegovoj zavedenoj glavi.
Nabrajajući “sotonske prakse” u životu pojedinaca navodite i suvremene medije, rock glazbu, disko klubove, duboke ženske dekoltee, konzumizam, hedonizam i bogaćenje koje dolazi sa Zapada.
Mladi dakle krenu u disko, a završe – doslovce – k Vragu? Zar je moguće da je put u pakao popločen rock & roll akordima i minicama?
- Sve su to različita djelovanja istoga Zla. Manifestacije zla su toliko prisutne u medijima, glazbi, politici, općem trendu mišljenja. Moraju postojati ljudi koji će reći: To nije dobro!Uzalud mladi traže ljubav u diskotekama i kafićima, uzalud izlaze svaki dan da nađu mir srca, da ostvare ljubiti i biti ljubljeni na idealan način; to neće naći u atmosferi dima, tame, i razvrata, to će naći samo u onome koji je Ljubav, koji je Mir, koji je Život vječni, koji je Svjetlo svijeta, koji je Isus Krist.
Možete li objasniti kako je to zloduh nastanio suvremene medije i rock glazbu?
- O sadržajima koji se preko medija izlijevaju u ljudsko srce i truju ga teško je naći primjerene riječi. Čovjek potpuno razgolićen bez stida i ograde izložen erotizmu, pornografiji, nasilju, nemiru, senzacijama… Navest ću samo primjer tzv. sapunica koje, iako nemaju pornografskih sadržaja, ipak na vrlo profinjen način čine da čovjek podsvjesno lako prihvaća primjerice promjenu bračnog partnera i napušta bračnu vjernost i obiteljske vrijednosti, jer te neprestane izmjene bračnih partnera gleda u stotinama i tisućama epizoda. Pogledajte rock glazbu: određenim tekstovima i ritmovima najprije se nastoji čovjeku ukloniti mir srca da bi ga se udaljilo od raspoloženja za molitvu, koja je pupčana vrpca čovjekova odnosa s Bogom i njegova istinskoga življenja. Znači, prvi koraci prema zlu su određeni destruktivni ritmovi i tekstovi koji onda polako dovode do težih stvari, do ovisnosti manjeg stupnja, a završavaju na ovisnostima najvišega stupnja, kao što je to droga. Droga je slučaj kada mladi ljudi potpuno padaju u sotonsko ropstvo, gubeći potpuno slobodnu volju, jer Sotona čovjeku oduzima dostojanstvo djeteta Božjega. Glavni razlog zašto je tako žalosno stanje u medijima je sebičnost: jer ljudima u medijima važan je profit, važna je karijera i taština, važno je vlastito tijelo, a ne Bog i drugi čovjek, a ne samodarivanje i ljubav.
Iz razgovora s nekim Vašim župljanima stječe se dojam da Vas neki visoko cijene, a drugi Vas se jako plaše; jednima ste utjerali strah kada ste javno spaljivali knjige o astrologiji, a drugima ste spasili obitelji od raspada?
- Nije točno; spaljivao sam privatno knjige koje su obilježene sotonskim djelovanjem i koje su ljudi donosili i tražili da se unište. Bile su to knjige iz magije i sličnih područja. Sama prisutnost takvih knjiga, predmeta i krivih božanstava, otvara srce prema Sotoni i znači spomenik idolima.
Imate li problema unutar crkvene zajednice zbog Vašeg djelovanja na oslobađanje ljudi od sotonskog djelovanja? Kako na to gledaju Vaše kolege svećenici?
- Dosta je bilo neshvaćanja, pa i krivih procjena pa i sumnjičenja, omalovažavanja i preziranja zbog toga. S druge strane ja sam u svim tim situacijama potpuno miran, duboko svjestan da činim ono što Bog od mene traži. Plodovi moga djelovanja najbolje govore da činim dobro. Ako se svećenik u svojoj službi opredijeli za borbu protiv zla, a to svaki svećenik na neki način radi jer je u službi Božjoj, mora znati da to nije lako.
Koliko ste dosad proveli egzorciranja?
- Mnoge sam ljude oslobađao od najrazličitijih djelovanja Zloga i nikada nisam osjetio slabost, dapače kad bi ljudi nakon oslobođenja od zloduha krenuli u novi život to je za mene bio novi poticaj. No pravi slučajevi opsjednutosti su rijetki. U knjizi više govorim o zamkama zlog, kojih je jako puno, nego o egzorcizmu, jer ja zvanjem nisam egzorcist kao što je Gabriele Amorth kojeg sam upoznao prošlog ljeta na Svjetskom kongresu egzorcista u Rimu.
Kažu, duhovito, da funkcionirate kao “antisotonistička policija” u nadbiskupiji: na svaku dojavu izlazite na teren i sankcionirate Zloga u njegovim nedjelima?
- Ispada da je tako jer ne odbijam ničiji poziv za pomoć. Neshvaćanja i osuđivanja moga djelovanja također su djela Sotone. Krist govori o postojanju dva puta: jedan širok, lagodan, ali vodi u propast. Drugi strm, trnovit put koji vodi u život. Kad bi me ljudi prihvaćali, kad bi mi se laskalo, zapitao bih se jesam li na pravom putu. Kada doživljavam sve te stvari, onda sam siguran, i to me uvjerava da činim Božje djelo.
Iskušava li Vas Nečastivi?
- Svaki se čovjek nađe u iskušenju zla.
Kako izbjegavate zamke Zloga?
- Samo s Bogom u srcu i s Bezgrešnom Marijom. Svaki dan iznova svojim životom nastojim, uz Božju pomoć, svoje srce darovati Bogu. Posebnu zahvalnost dugujem ocu nadbiskupu Ivanu Prenđi bez čijeg razumijevanja i otvorenog srca za Boga i čovjeka ne bi bilo moguće pomagati ljudima na ovaj način.
Jeste li imali slična iskustva kod nas?
- Imao sam neobična iskustva kod samoubojstava nekih mlađih osoba. Njihovi roditelji donosili su mi intimne dnevnike koje su te osobe vodile sve do svoje smrti. Iz njih je bilo jasno da su bili ušli u sotonističko okružje, pišu o besmislu života, tekstovi su nabijeni negativnim situacijama, spominju se sotonski izrazi. Normalan čovjek ne može sam sebe ubiti već onaj koji je došao u situaciju da mu taj život ništa ne znači, a to je djelo Sotone.
Postoje li sotonističke sekte na zadarskom području?
- Postoje svakako, ali ih nisam direktno susretao. Primjer njihovih nedjela imali smo nedavno u Bibinjama gdje su, tako je pisalo u novinama, noću obeščastili grobove. Kažu da je noć vrijeme kada sotonisti djeluju jer tama jest ozračje u kojem Sotona djeluje. Kada umre netko od članova sekte, koji je bio jako odan Sotoni, sljedbenici dolaze na njegov grob i mole Sotonu da duh umrlog sotonista uđe u njih kako bi oni mogli još jače razarati i uništavati. Poznato je i da poste u čast Sotoni kako bi razorili nečiji brak.
Kako izgleda obred istjerivanja Sotone iz opsjednute osobe?
- Opsjednuta osoba izlaže se molitvi, ona u njoj ne sudjeluje naprotiv tijekom egzorcizma iz takve osobe progovara zloduh koji govori zlo, psuje Boga, pljuje ga. Slično se događa kad na opsjednutu osobu za vrijeme obreda stavim križ ili je poškropim svetom vodom. Sotona poludi, ispušta krikove, valja se, baca. Sotona jednostavno to ne može podnijeti. Sotona blagoslov ne podnosi jer on je prokletstvo. Znaju to biti užasno teške i mučne scene koje se u pravilu ne rade u prisutnosti vjernika. Od nazočnih još tu budu pomagači koji mogu snažno moliti. Svećenik u ime Crkve moli od Boga snagu da smogne dotičnu osobu osloboditi utjecaja zloga. Nisu to nikakve tajne molitve, a sama molitva traje preko sat vremena. Svećenik u ime Boga naređuje zlom duhu neka napusti opsjednutu osobu, zazivajući pritom pomoć svetaca. Egzorcist se u nekim slučajevima mora često puta moliti, ponekad i nekoliko godina dok se osobu ne oslobodi. Drugi način za oslobođenje, ukoliko je u pitanju apsolutna opsjednutost, ne postoji.
Pišete u knjizi da Sotona može i fizički napasti čovjeka?
- Da, preko bolesti. Poznat mi je slučaj kada zdrava osoba preko noći zapadne u tešku bolest. Proširenje arterija, četiri tumora na grudima, bubrezi, žuč, a prije godinu dana sve je na pregledu bilo u redu. Bolesti često puta mogu imati svoj korijen u sotonskom djelovanju.
Post je objavljen 19.10.2014. u 17:00 sati.