život mi se jako rapidno, neočekivano i intenzivno promijenio. (ako vas zanima što se dogodilo, ništa. ništa se nije dogodilo. upoznala sam tipičnog newage pict-perfect trensera koji vibrira frekvencijama 200 bpma i trese sve što mu se približi. sve vilice oko njega odjednom vibriraju kao on. i šta s tim, ništa. svi planovi vise na spiki, zasad.)
nije ni pozitivno ni negativno, samo jest. jako je ogromno. njegova energija je konstantno prisutna. pojeo me. pojela sam ga.
pokušavam se vratit u sebe. što sam ja uopće? odjednom su sve njegove misli moje misli, opsjeo me.
kao da me netko izrezao iz ove stvarnosti i ubacio u paralelnu. još uvijek sam u paralelnoj.
više se ni ne sjećam primarne.
odjednom me zaposjeo duh druge osobe, ušao mi u glavu i radi sve što ja radim, razmišlja sve što ja razmišljam
upala sam u warp speed, mozak mi je prosut posvuda. trebam se sabrat, skupit, gdje sam uopće, koje misli su prave
stvari se Užasno brzo mijenjaju
a zapravo su te promjene samo iznutra u meni a stvarnost reflektira sve brzinom svijetlosti
neke stvari su se počele događat u meni i u njemu i ja znam da oboje to osjećamo u dnu utrobe, kuhaju se
izvana se još nisu dogodile ali našli smo se i znam da hoće i ima veze s nevladinom udrugom a s čim drugim
instant konekcija i ne znam. puno je to veće od dečko-cura stvari jer ni on ni ja nismo dečko ni cura. nije dečko-cura stvar, stvarno. nije lik za mene. ja znam tko je, on nije to. ali je sve ostalo. sve ostalo. prijatelj, brat, ljubav, dijete, vodič. vodič.
nismo spolovi. on pogotovo nije. on je jedno prekrasno androgino biće koje pluta kroz prostor i možeš ga samo gledat i ne vjerovat... ne vjerovat da je tu sad a da nije bio nikad ikad i da ti je ušao odmah u sve pore bića bez da si ga pozvao...
bez pitanja... samo BAM! teleportacija. i ja sad nisam više u svom svijetu, ja sam u tuđem, kako da se pravim
da sam ista osoba kao prije 2 dana jer nisam? ima li ičega od mene? srce mi gori glasnom vatrom koja nadglašava misli
"hej."
"bok."
niš. jebiga. takav je osjećaj kad se moliš točno za nešto i onda točno to i dobiješ.
pogledaš nacrte te namjere koja ti je čučala u želucu zadnjih par godina i vidiš ju kak se gradi pred tvojim očima.
i to po hitnom postupku. imamo svo vrijeme u svemiru, ali zašto ne sad?
oslobođenje je u sad.
"hej."
"bok."
Post je objavljen 19.10.2014. u 13:24 sati.