Marketing
TKO SU DOMOLJUBI - A TKO LAŽLJIVCI, IZDAJNICI I ZLOČINCI!?
OVO JE ZA ONE KOJI JOS NEZNAJU TKO NAM JE NA VLASTIMA I ZA ONE KOJI NEZNAJU NISTA O ZLOCINIMA PREMA HRVATIMA ZA VRIJEME JUGOVLADAVINE, JOVANOVICU MOJA POVJEST JE U JEDNOJ RIJECJU ZA DOM SPREMNI, JOS BI DODAO DA SE OGRANICUJEM SA PRAVIM ZLOCINCIMA I DA U SVAKOM ZITU IMA KUKOLJA TAKO I U NASEM ALI NIJE U REDU NAM NAM SUDE RADI POJEDINACA JER ZA DOM SPREMNI SU NEDUZNI GINULI KAKO BI DANAS BILI NEZAVISNA REPUBLIKA HRVATSKA.
(ovaj dolje tekst je preuzet sa faceooku od Iva Kinda)
TKO SU DOMOLJUBI - A TKO LAŽLJIVCI, IZDAJNICI I ZLOČINCI!?
Nikada u povijesti hrvatskoga naroda nije postojao jedan pokret koji je od strane zakletih neprijatelja hrvatskoga naroda i njegovih domaćih izdajnika više osuđivan, ocrnjivan i demoniziran nego Ustaški Pokret.
Ako su bezkompromisna privrženost, dragovoljna mučeništva i žrtve u borbi za slobodu svoga naroda s jedne strane i bjesomučne mržnje i strah njegovih izdajnika i neprijatelja s druge, mjerilo njegove autentičnosti, snage i pravednosti onda ovaj pokret nije bio samo jedan radikalni pokret za oslobođenje svoga naroda izpod tuđinske tiranije, a još manje neka vrsta spontane obrambene reakcije jednoga naroda nego je to bilo nešto mnogo dublje, sveobuhvatnije, nešto što je niklo iz duhovne i biološke egzistencije hrvatskoga naroda.
Svi pokušaji, posebno oni današnjih neokomunista i neojugoslavena, da se ustaštvo prikaže kao štetno i nepoželjno, pa čak i sramotno, kako u novije vrieme neka neoorjunaška balavčad pokušava plasirati, nisu ništa drugo nego bjesomučna izparavanja mržnje sinova i unuka mizernih odroda i izdajnika najgore vrste.
Svi pokušaji da se, kad ga se već ne može pobjediti, razvodni i utopi u bilo kakve ideološke kombinacije ostali su bez ikakva uspjeha.
Da je to tako najjasnije se vidjelo 1991. godine kad je hrvatski narod, opet goloruk kao i 1941. g. morao ustati u obranu svoje domovine, opet od istoga neprijatelja. Od dolazka na vlast 2001. pa do danas udružena klika jugokomunista i svakovrstnih lopova; od Račana, Mesića, Sanadera do njihovih današnjih nasljednika na sve moguće načine obtužuje, progoni i ocrnjuje ove hrvatske branitelje isto kao i one prije njih.
Svi koji su stariji od 25 ili 30 godina sigurno se sjećaju kako su hrvatski branitelji kad bi pošli u akciju, s krunicom o vratu, pjevali - Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana! Nitko nije pjevao o Titi i njegovim partizanima. Nitko nije pjevao ‘Nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga.
Za one koji će i tu postaviti upitnik evo jedan zapis iz knjige “Iza Zatvorenih Vrata” koju je 1992. godine napisao dr Zdravko Tomac: “Na povratku iz Vinkovaca na Staru godinu (1991.) kasno navečer svratili smo u Đakovo da razgovaramo s političkim rukovodstvom općine i rukovodstvom operativne zone Osijek-Vinkovci-Vukovar o stanju na ratištu, ali i da im čestitamo Novu godinu i da im zahvalimo za sve ono što su učinili. Nakon službenih razgovora domaćini su nas pozvali u Dom armije, sada Dom hrvatske vojske, na doček Nove godine i na pravu slavonsku večeru.
Atmosfera je bila sjajna, kao i u Vinkovcima. Dali smo intervjue za televiziju i novinare koji su također bili s nama. Pričale su se razne šaljive zgode i pjevale hrvatske rodoljubne pjesme. (..) Oko 11 sati, kada se atmosfera već dosta zagrijala, društvo je počelo pjevati ustaške pjesme. Vidjelo se da im to dobro ide i da im to nije prvi put. Sa zanimanjem sam gledao s kakvim oduševljenjem te pjesme pjevaju pukovnici koji su tako reći do jučer bili članovi komunista i u bivšoj jugoslavenskoj vojsci.
Iako je ta atmosfera bila vrlo opuštena vrlo sam oštro reagirao.
Prekinuo sam pjesmu, zatraživši od general-bojnika Agotića da o ovom incidentu podnese izvještaj Stožeru.
Rekao sam im da časnici hrvatske vojske ne mogu u uniformama i na javnome mjestu pjevati ustaške pjesme, isto tako kao što ne mogu pjevati ni partizanske pjesme, jer dok rat traje, mi u vojsci nismo ni ustaše ni partizani, nego moramo biti jedinstveni i zaboraviti sve ideološke podjele.
(..) Nastala je mučna atmosfera i tišina. Tada mi se obratio jedan pukovnik poodmakle dobi, koji mi je blago rekao: “Nismo mi gospodine potpredsjedniče ustaše, mi smo janjci, jer da smo mi ustaše , već bi četnike bacili u Dunav.”
Pored svih relevantnih i nerelevantnih opravdanja koja za svoju reakciju dr. Tomac navodi u svojoj knjizi, očito je da kao bivši visoki komunistički dužnostnik on u ono vrieme još nije bio bio na čistu s činjenicom da jedina ideologija koju je sliedio Ustaški pokret bila je bezkompromisna borba za slobodu svoga naroda.
Nu, Bogu hvala, dr Tomac je ubrzo osjetio bilo svoga naroda, uvidio svoje zablude, s njima, kako sam reče, razkrstio i postao jedan od čestitih hrvatskih intelektualaca koji se neumorno bori za svoj narod i svoju Domovinu. Za to mu hvala i iskreno poštovanje.
Tko i kakvi su bili ustaše može se vidjeti iz tisuća i tisuća primjera. Jedan od tih primjera je njihovo ponašanje na jugokomunističkom suđenju grupi pripadnika “Kavranove grupe”.
(Riječ je o grupi od 96 hrvatskih ratnika koji su 1947. i 1948. vratili u Hrvatsku kako bi digli ustanak protiv komunističkih okupatora. Svi su na prevaru bili uhićeni. Glavni organizator “Akcije 10. Travanj”, čuvar državnog pečata, pukovnik Božidar Kavran, koji se još tada nalazio u Auistriji, kad je saznao da su prevareni, izdani i uhićeni dragovoljno se vratio i predao komunističkim dželatima.)
Stenogram radio prenosa komunističkog “sudskog procesa” protiv nekih iz ove grupe, održanog 16.8.1948. u Zagrebu:
Državni tužilac - Dr. Josip Hrnčević;
Obtuženi - Veliki župan Dr. Vladimir Sabolić;
HRNČEVIĆ: Kada ste položili ustašku zakletvu?
SABOLIĆ: Ustašku zakletvu položio sam na ruke Jure Pavičića i Mladena Lorkovića 1940. godine.
HRNČEVIĆ: Kakove su vaše veze bile s Janka Puzstom?
SABOLIĆ: Dobivao sam letke koje sam razpačavao.
HRNČEVIĆ: Tko vas je postavio u ministarstvo unutrašnjih poslova?
SABOLIĆ: Onaj koji je postavio i sve druge.
HRNČEVIĆ: Progon židova bio je po ustaškim načelima, zar ne?
SABOLIĆ: U ustaškim načelima nema ništa o progonu židova.
HRNČEVIĆ: Obtuženi Sabolić, vi ste 30.7.1945. po komisiji ustanovljen ratni zločinac.
SABOLIĆ: Saznao sam to iz obtužnice.
HRNČEVIĆ: Vi ste osobno palili kuće.
SABOLIĆ: Nije istina! Nikada u životu nisam kod sebe imao šibice.
HRNČEVIĆ: Sjećate li se vi Kopčić brda?
SABOLIĆ: Sjećam, ako je rieč o borbi iz koje si je partizan, sadašnji tužilac, Dr. Josip Hrnčević, bijegom spasio život.
HRNČEVIĆ: Vi ste bili strah i trepet.
SABOLIĆ: Ne za sve!
HRNČEVIĆ Vi ste pljačkali.
SABOLIĆ: To je prosta kleveta i notorna laž. Lahko je vama sada klevetati čovjeka kad je nemoćan da se brani!
HRNČEVIĆ: Kad ste se vi prvi put odlučili prebaciti u Jugoslaviju?
SABOLIĆ: Na 10. listopada 1947., odlučio sam prebaciti se u HRVATSKU!
HRNČEVIĆ: Kao špijun i terorista?
SABOLIĆ: Niti kao špijun, niti kao terorist, nego da upravljam pokretom odpora!
HRNČEVIĆ: Prodali ste se za petnaest dolara!
SABOLIĆ: Da sam se prodavao ja bih se bolje prodao, ne bih hodao zakrpljenih hlača.
HRNČEVIĆ: Želim da u vezi s ubijstvom Pavleka Miškine postavim nekoliko pitanja obtuženim Milošu i Vrbanu (ust. bojnici Ljubo Miloš i Ante Vrban, nap.a.) pošto su njih dvojica bili komandant i ustaški oficir u logoru Stara Gradiška.
Obtuženi Milošu, ustanite i priđite ovamo. Tko je dao nalog za hapšenje Miškine? Je li ga dao Sabolić?
MILOŠ: NIJE!
(U radio prenosu nastaje šutnja. Blamaža tužitelja bila je očita. Poslije dosta duge stanke predsjednik suda Dr. Vimpulšek prekida šutnju s riječima: “Druže oficiru, uvedite obtuženog Vjekoslava Blaškova”!)
Obtuženi - Doglavnik Vjekoslav Blaškov
HRNČEVIĆ: Osjećate li se krivim?
BLAŠKOV: Ne osjećam!
HRNČEVIĆ: Bio ste u Katoličkom Orlu učenik Protulipca. Jeste li bili ustaša?
BLAŠKOV: Ja se osjećam kao Hrvat nacionalist. Ako se uzpostava Nezavisne Države Hrvatske smatra biti na ustaškoj liniji onda sam bio ustaša! Ukoliko su oni u Hrvatskoj Seljačkoj Stranci tražili uzpostavu države Hrvatske, onda su i oni ustaše!
HRNČEVIĆ: Vi ste bili protiv radnika?
BLAŠKOV: Ne protiv radnika, nego protiv Udruženja Radničkog Saveza.
HRNČEVIĆ: Zašto ste bili protiv URS-a?
BLAŠKOV: Zato jer je to bila organizacija u službi komunističke partije.
HRNČEVIĆ: A u kojoj ste službi vi bili?
BLAŠKOV: Ja sam bio u Hrvatskom Radničkom Savezu.
HRNČEVIĆ: Kakve ste mjere poduzimali protiv URS-a?
BLAŠKOV: Kakve ste i vi danas poduzimali protiv nas.
HRNČEVIĆ: Kako ste se mislili boriti protiv narodno-oslobodilačke vojske?
BLAŠKOV: Na partizanski način kako ste se vi borili protiv Hrvatske!
(Galama i žamor u sudnici, razularena rulja viče, grdi i psuje).
HRNČEVIĆ: Kako vi to govorite? Zaboravljate li vi da ste na sudu i da ste obtuženik?
BLAŠKOV: Svijestan sam gdje sam i znam što me čeka! Nemam li čak ni pravo odgovoriti na vaša pitanja?
HRNČEVIĆ: Vi ste svojim člancima razpirivali mržnju protiv srbskog naroda. Vi ste mrzili Srbe!
BLAŠKOV: Ja uobće ne znam što je fizička mržnja. Mrzio sam srbsku politiku kroz 20 godina, a srbskom narodu želim najveću sreću u njegovoj srbskoj domovini. Bog mi je svjedok!
(U sudnici opet galama i pogrde).
HRNČEVIĆ: A, je li vama poznato da se komunistička partija kroz to vrieme borila protiv politike ugnjetavanja?
BLAŠKOV: Meni je poznato da se komunistička partija borila protiv Hrvatske i da dođe na vlast.
HRNČEVIĆ: Vi ste rasista. Tko vas je nagovorio da se ubacite u Jugoslaviju?
BLAŠKOV: Odluku da se ubacim u Hrvatsku donio sam sam!
HRNČEVIĆ: Jeste li bili svjesni da ste se htjeli boriti protiv svog naroda?
BLAŠKOV: Bio sam svijestan da se borim protiv vas i vašeg poredka u mojoj Domovini!
HRNČEVIĆ: Vi ste preuzeli vrlo žalosne uloge.
BLAŠKOV: Vi ste, gospodo, preuzeli te i još neke druge uloge...!
(Opet u sudnici divljačka galama i psovke).
Obtuženi ustaški logornik Rudolf Srnak.
HRNČEVIĆ: Zašto ste napustili domovinu?
SRNAK: Nisam htio ostati pod komunističkim režimom.
HRNČEVIĆ: Pobjegli ste pred narodno-oslobodilačkom vojskom!
SRNAK: Nije istina! Hrvatska je vojska išla, pa sam išao i ja!
HRNČEVIĆ: Jer ste se osjećali krivim pred narodom?
SRNAK: Ne pred narodom, nego pred vašom komunističkom partijom!
HRNČEVIĆ: Surađivali ste s Bobanom, ustaškim razbojnikom, banditom!
SRNAK: SJEVERNA HRVATSKA NE BI TAKO GOVORILA O GENERALU BOBANU, JER ČINJENICA JE DA SE JEDNA CIELA USTAŠKA PUKOVNIJA DRAGOVOLJNO FORMIRALA IZKLJUČIVO OD PODRAVACA!
(Eto, izdajnik i bandit koji je pred hrvatskom vojskom na čelu s Bobanom četiri godine kao zec bježao ‘po šumama i gorama’ sada, prema onoj "reci joj majko da je kurva prije nego ona tebi reče" ima kuraži hrvatske vitezove nazivati banditima. nap.a.)
HRNČEVIĆ: Služili ste Talijanima i Njemcima!
SRNAK: Hrvatska vojska nije bila u službi ni Talijana ni Nijemaca!
HRNČEVIĆ: Je li se osjećate krivim za izseljavanje Srba?
SRNAK: Ja taj osjećaj nemam.
HRNČEVIĆ: Kakv je bio postupak ovdje s vama?
SRNAK: OSAM MJESECI BIO SAM VEZAN U LANCIMA.
(Kao da on nije znao kako su oznaški vampiri, njegovi drugovi postupali sa svim zarobljenicima, posebno ovima iz Kavranove grupe od kojih 37 njih nije došlo na njegov sud jer su umrli pod strašnim torturama oznaških vampira. Ovakav sarkazam može se očekivati samo od najgorih sociopata i sadista. nap.a.)
Obtuženi - poručnik vojnoga redarstva Stjepan Križanić.
HRNČEVIĆ: Kakav je postupak bio prema vama?
KRIŽANIĆ: IMAO SAM GODINU DANA LANCE NA RUKAMA I NOGAMA.
HRNČEVIĆ: Kada ste se počeli osjećati ustaški?
KRIŽANIĆ: Onoga časa kad su se tijela Soldina i Hranilovića njihala na konopcima!
(Dne 22. ožujka 1929. g. u Zagrebu je ubijen povjerenik kralja Aleksandra otrovni antihrvatski novinar, šef “Jugoslovenske štampe” Toni Schlegel.
Dan kasnije Aleksandar je naredio da se uhite pripadnici pravaške mladeži.
Bez ikakvih dokaza da su sudjelovali u Schlegelovoj likvidaciji vođe mladeži Marko Hranilović i Matija Soldin osuđeni su na smrt i obješeni u Petrinjskoj ulici 25. rujna 1931. nap.a.)
Obtuženi ustaški bojnik Branko Kuštro.
HRNČEVIĆ: Osjećate li se krivim?
KUŠTRO: Osjećam, zato što sam vam pao u ruke!
HRNČEVIĆ: Kakova je bila vaša djelatnost kao ustaša?
KUŠTRO: Radio sam za hrvatski narod i hrvatsku državu jer sam smatrao da država Hrvatska ima pravo postojati. Bio sam protiv svakoga tko je bio protiv Države Hrvatske. Ja nisam bio saboter države, to ste bili vi.
HRNČEVIĆ: Vas je Nezavisna Država Hrvatska nagradila, od učitelja postali ste kotarski predstojnik!
KUŠTRO: Za svoj nacionalni rad doživio sam evo samo progone, zatvore, batine i evo sad čekam vješala. To mi je sva nagrada!
HRNČEVIĆ: Što znate o ubijstvima i zločinima koje ste izveli u Bugojnu?
KUŠTRO: O, ZNAM MNOGO! ZNAM O UBOJSTVIMA I ZLOČINIMA KAKOVIM NEMA RAVNA U POVIJESTI! ZNAM KAD STE ZA VRIEME PRIVREMENE OKUPACIJE VI KOMUNISTI ZA PAR SATI U BUGOJNU POBILI ŠEST STOTINA ŽENA I DJECE, A O NIKAKVIM ZLOČINIMA S NAŠE STRANE NIŠTA NE ZNAM!
HRNČEVIĆ: Zašto ste se ubacili u Jugoslaviju?
KUŠTRO: Doišao sam u Hrvatsku jer sam osjećao svojom dužnošću da se spreman odazovem i da se žrtvujem za svoj hrvatski narod. PONOSAN SAM ŠTO ĆU UMRIETI ZA SVOJ NAROD!
HRNČEVIĆ: Zašto ste iz engleskog logora u Italiji otišli u Francusku?
KUŠTRO: ZATO JER NISAM HTJEO JESTI KRUH ONIH KOJI SU PROGONILI I IZRUČIVALI HRVATE!!!
(Još jedan dokaz da se na polazu u svaki boj nije uzalud pjevala pjesma - Mlad ustaša kukavica nije, smrt ga gleda on se na nju smije! nap. a.)
Kod nas Hrvata uhodano je uvjerenje da su zločine genocida nad hrvatskim narodom za vrieme i poslije završetka 2. svj rata počinili većinom srbski četnici i srbski komunisti. Ta tvrdnja je u mnogome točna ali, je li radi nekog prirođenog osjećaja sumnje, straha ili stida, naše vlastite odmetnike; jugofile, komuniste i najkrvavije boljševičke razbojnike mi uvijek na neki način preskačemo, stavljamo u drugi red ili njihove masovne zločine pokušavamo prebaciti na nekolicinu pojedinaca.
Povrh toga, kao rezultat dugogodišnje i neprestane jugokomunističke promičbe, u glavama mnogih ostalo je sjeme zbrke i dezinformacija tako da još i danas mnogi nisu na čistu s time tko je u Hrvatskoj domoljub a tko izdajnik, pa se nadam da će im sliedeća definicija koliko toliko pomoći;
Domoljub je onaj tko bezuvjetno, redovito i neprestano ljubi svoj narod. Ali čak i ova oznaka može nas ponekad obmanuti, jer narod je vrlo heterogena i zbunjena masa bogatih i siromašnih, mudrih i budalastih, dobrih i loših ljudi.
Prije nego čovjeku koji ljubi svoj narod dodijelimo titulu domoljuba moramo najprije izpitati prema kojeme dijelu naroda on usmjerava svoju pozornost.
Moramo izpitati da li on ljubi i poštiva sve nacionalne, vjerske kulturne i sve druge zasade svoga naroda.
Poslovično je rečeno, da se onaj tko licemjerstvom prekriva svoj pravi karakter može lako prepoznati po karakteru svojih kompanjona i simpatizera.
Ako se kandidat domoljublja trudi dolijevati izpravna mišljenja u više redove i da s njihovim utjecajem regulira one niže, ako se druži uglavnom s onim mudrima, običnima, poštenima i krepostnima, ako su identitet i sloboda njegovoga naroda za njega najviše svetinje, njegova ljubav prema narodu je racionalna i istinita. On je istinski domoljub.
(Na tim principima zasnovan je Ustaški Pokret.)
Ali, ako mu je primjena njegovih ideja najprije i uglavnom usmjerena prema nekoj tuđoj ideologiji, prema oskudnima, koji su uvijek lako razpaljivi, slabima, koji su prirodno sumnjičavi, neukima, koje je lako zavoditi, te bogohulnima, razuzdanima i pokvarenima, koji nemaju nade u ništa osim smutnje, lopovluka, zbrke i zločina, neka se ne hvali s njegovom borbom za narod. Ako u interesu nekog drugog naroda, neke strane ideologije ili iz bilo kojih razloga, niječe nacionalni identitet naroda kojemu pripada, a da se i ne govori o zločinima protiv toga naroda, to u nikakvom smislu ne može biti ljubav prema nikome i ničeme. On nikad ne može biti domoljub. On je lažljivac, lopov i prevarant, izdajnik i zločinac.
(Na tim i takvim principima zasnovan je komunizam. Iz tih i još mnogo gorih principa i pobuda nikao je tkzv. “antifašistički pokret” u Hrvatskoj.)
To, uz tisuće drugih primjera, svjedoči i citat njihovog ideologa Moše Pijade.
To najjasnije ocrtava i gore navedeni stenogram s nihovoga “narodnog suda”, gdje tuđinski sluga, odmetnik i sadist Hrnčević svaki spomen Hrvatske nadomješta s Jugoslavijom.
Hrvatsku, hrvatsko itd. spominje samo onda kad to nikako ne može izbjeći, ali i tada to pokušava prikazati ne kao stvarnost, nego kao neki abstraktni pojam. Je li onda i onim najbudalastijim još potrebno dokazivati tko se je herojski borio i umirao za svoj narod, tko su bili heroji i domoljubi, a tko pokvarenjaci, odmetnici, lažljivci, izdajnici, zločinci i krvopije hrvatskoga naroda?
Hrvatski se je narod kroz duga stoljeća nadčovječanski borio u obrani ‘civilizirane Europe’ i od te iste Europe, bez iznimke, bio zapostavljan, izkorištavan, izdavan i zarobljavan.
Za svoju težku sudbinu nekoliko puta je pokušao naći trunak osjećaja i razumievanja i među slavenskim narodima, naročito u Rusiji, ali tu je doživio još goru sudbinu od one s Europom.
Zar je onda čudo da je taj narod u borbi za svoj biološki obstanak i nacionalnu individualnost bio prisiljen zatvarati se u svoj nacionalni okvir i s opravdanim nepovjerenjem gledati prema Iztoku i Zapadu?
Ta narodna ogorčenost i nepovjerenje našli su svoju logičnu sintezu u Ustaškom Pokretu koji se bori da hrvatske mostove prema Iztoku i Zapadu svede u granice svojih nacionalnih interesa sintetiziranih u okviru svoje nezavisne države i da te mostove na njezinim poviestnim etničkim granicama budno i ljubomorno čuva ne dozvoljavajući grabežljivim strancima da preko njih olahko prelaze i grabe što im se svidi. Hrvatska vojska, kako u onom ratu od 1941. do 1945. godine tako i ovom pedeset godina kasnije, znala je braniti svoju domovinu, za nju hrabro umirati i u skoro svim bitkama neprijatelja poraziti.
Pa zašto se onda s našim narodom događa ovo što se danas događa?
Zato što bitni neuspjesi naše nacionalne politike kroz stoljeća proiztiču iz političke dezorientacije, pogotovo kad je u pitanju obračun s petom kolonom unutar države.
Dok god se s tom petom kolonom ne obračunamo, na najradikalniji način, u Hrvatkoj se ništa neće promijeniti.
Za Dom Spremni! (Z. D.)
JOS BI DODAO PROGANJALI SU NAS KATOLIKE KROZ POVJEST I JOS NAS PROGANJAJU A VLADA UPRAVO PODILAZI NASEM NEPRIJATELJU OSIM TOGA VLADA NAM JE JEDNU RIJECJU NEZNABOSCI A NISU NI DRUGE STRANKE NISTA BOLJE. BVB
Post je objavljen 18.10.2014. u 11:17 sati.