Marketing
Pakiranje
Završava ljenčarenje. Prošlo je tri tjedna bez razmišljanja što će biti za ručak ili od kuda započeti sa pospremanjem. Zapravo ni jedno me od toga baš i ne brine nešto posebno, ali ipak kada se odmaknem od dnevnih obaveza zaboravim da postoji životna rutina žene. Sada mi ostaje pakiranje za povratak u onu trajniju stvarnost. Svake godine smanjujem količinu stvari kada krećem na Jadran, a ipak svakim povratkom kofer mi je premalen. Naravno da se dogodi pa nešto zatreba i onda kupim ovo, kupim ono pa razmišljam kako sam ipak trebala ponijeti od kuće. Pakiram sistematski. Sve posložim na jedno mjesto
i tek tada stavljam u kofer ili kofere. Na taj način imam točan pregled kako mi ne bi što ostalo. Polazak je nešto drukčiji. Najprije radim popis stvari pa redom vadim i križam po popisu, za povratak mi nije potreban popis samo pokupiti sve. Ono što stvarno ne volim to je pakiranje bez obzira za polazak ili povratak i zato sve radim doslovno koji sat prije polaska, a to me izluđuje. Unatoč svega čak niti ne pokušavam drukčije. Što je to u čovjeku da iako je svega svjestan ništa ne mijenja? Ovi oblaci su znak da se stvarno trebam vratiti doma
Post je objavljen 17.10.2014. u 22:38 sati.